Obična smreka 'Cupressina' Picea abies 'Cupressina'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Cupressina'  - upečatljiv kultivar smreke. Kultivar 'Cupressina' stariji je europski izbor, poznat još prije 1875. godine, cijenjen zbog uskog habitusa i gusto uspravnih grana. Godišnji prirasti iznose približno 25–35 cm. U 10 godina može doseći 2–4 m visine, a u zrelosti obično 10–15 m visine i oko 3 m širine, u povoljnim uvjetima i više. Krošnja je kompaktna i stupasta, grane su blago usmjerene prema gore i dobro priliježu uz deblo, pa biljka djeluje vitkije od obične smreke. Iglice su četverobridne, krute, duge 10–15 mm, jarko do tamnozelene, zimi često s modrozelenim odsjajem. Starije biljke mogu razviti viseće valjkaste češere, u početku zelene do crvenkaste, a pri dozrijevanju smeđe. Kultivar 'Cupressina' primjenjuje se kao soliter, vertikalni naglasak uz ulaz, viši zeleni zaklon, vjetrobran, zimzelena pozadina i uska skupna sadnja. Zahvaljujući uspravnim granama bolje podnosi teret snijega od nekih širokih oblika smreke. Iglice su bodljikave i pri trljanju ugodno mirišu na smolu.

Obična smreka - četinjača stožastog habitusa. U prirodi može narasti i do 50 m visine. U vrtnim uvjetima uobičajeno doseže 25 m visine i 7 m širine. Kora je u mladosti glatka i smeđa, a sa starenjem postaje ljuskavija, ispucala i sivosmeđa. Grane izrastaju u pršljenovima. Iglice su tamnije zelene boje i na vrhovima zašiljene. Češeri su izduženi, u početku rastu uspravno, a kasnije se savijaju prema dolje. Muški češeri žute su boje, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koji potiče intenzivnu boju proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju kisela do blago kisela tla, pH približno 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili četinarski listinac. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje redovito zalijevanje, osobito prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajna suša uzrokuje sušenje vrhova izboja, posebice u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili ako se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije grinje i lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 22.6. 2026