Obična smreka 'Compacta' Picea abies 'Compacta'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Compacta' - patuljasti kultivar domaće europske obične smreke. Kultivar 'Compacta' navodi se i pod starijim sinonimom Picea excelsa 'Compacta'. Uzgaja se zbog sporog rasta, gustog grananja i široko kompaktnog, u mladosti polukuglastog habitusa. U zrelosti obično doseže oko 2 m visine i približno jednaku širinu, a na vrlo povoljnom položaju nakon mnogo godina može poprimiti širi, nisko stožasti oblik. Grane su kratke, vrlo guste i zbijene, zahvaljujući čemu krošnja djeluje čvrsto i pravilno. Iglice su kratke, krute, duge oko 9 mm, mladi prirasti tjeraju jarkozeleno, a starije iglice tamne do zasićeno zelene nijanse. Češeri nisu glavna ukrasna vrijednost, no kod starijih biljaka mogu dozrijevati do smeđe boje. Kultivar 'Compacta' dolazi do izražaja kao soliter u manjem vrtu, na kamenjaru, u vrištini, predvrtu, većoj posudi i u niskoj zimzelenoj kompoziciji. Lijepo se slaže s vrijeskom, crnjušom, niskim borovicama, patuljastim borovima, vlasuljama, žednjacima i kamenim malčem. Iglice su bodljikave.

Obična smreka - četinjača stožastog habitusa. U prirodi može narasti i do 50 m visine. U vrtnim uvjetima obično doseže visinu do 25 m i širinu do 7 m. Kora je u mladosti glatka, smeđe boje, a sa starenjem postaje ljuskavija, ispucala, više sivosmeđe boje. Grane rastu u pršljenovima. Same iglice su tamnije zelene boje, na vrhovima zašiljene. Češeri su izduženi, isprva rastu uspravno, a kasnije se savijaju prema dolje. Muški češeri su žute boje, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koji potiče intenzivno obojenje proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju kisela do blago kisela tla, približno u rasponu pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili stelja četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malčiranje korom, koje ublažava kolebanje temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajna suša dovodi do sušenja vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kad se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci ili lisne uši, čiju pojavu znatno ograničavaju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 22.6. 2026