Obična smreka 'Barryi' Picea abies 'Barryi'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Barryi' - patuljastiji kultivar obične smreke kompaktnog, kuglastog do široko stožastog oblika. Kultivar 'Barryi' ubraja se među starije vrtne selekcije. Uzgaja se zbog vrlo guste građe, sporog rasta i tamnozelenih sjajnih iglica. Mlade su biljke gotovo kuglaste, a s vremenom prelaze u široko stožast do izduženo piramidalan habitus, ponekad s više vrhova. Rast je kompaktan, grane su duge, uspravne do stršeće, a mladi izboji često su narančastosmeđi. Za 10 godina naraste približno 0,5–0,7 m, a nakon mnogo godina obično 2,5–5 m u visinu i 2–4 m u širinu, ovisno o staništu. Iglice su kratke, duge oko 1–2 cm, krute, sjajne i tamnozelene te usmjerene prema naprijed i gore, pa krošnja djeluje gusto i plastično. Karakteristični su brojni smeđi pupovi na vrhovima izbojaka. Češeri nisu glavna ukrasna vrijednost, a kod starijih biljaka mogu dozrijeti do smeđe boje. Kultivar 'Barryi' dolazi do izražaja kao soliter u manjem vrtu, na kamenjaru, u vrištini, predvrtu, većoj posudi te u zimzelenoj kompoziciji s vrijeskom, crnjušama, niskim borovima, borovicama, vlasuljama i žednjacima. 

Obična smreka je četinjača stožastog habitusa. U prirodi može narasti i do 50 m visine. U vrtnim uvjetima obično doseže visinu od 25 m i širinu od 7 m. Kora je u mladosti glatka i smeđa, a sa starenjem postaje ljuskavija, ispucala i više sivosmeđa. Grane rastu u pršljenovima. Same iglice tamnije su zelene boje i zašiljene na vrhovima. Češeri su izduženi, najprije rastu uspravno, a kasnije se savijaju prema dolje. Muški češeri žute su boje, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koje potiče intenzivnu obojenost proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju kisela do blago kisela tla, približno pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili stelja četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malčiranje korom, koje ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i suhim razdobljima koristi im redovito zalijevanje, osobito prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajna suša dovodi do sušenja vrhova izbojaka, posebno u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim područjima zimska zaštita nije potrebna, ali mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kada se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ujednačen rast bez pretjeranog izduživanja izbojaka. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci i lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje prekomjerne gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 22.6. 2026