Obična smreka 'Acrocona Golden' Picea abies 'Acrocona Golden'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Acrocona Golden' - spororastući zimzeleni ukrasni kultivar obične smreke. Potječe iz skupine kultivara 'Acrocona', poznate po stvaranju mladih češera na vrhovima izboja. Kultivar 'Acrocona Golden' uzgaja se zbog spoja zlatnog proljetnog tjeranja i crvenih češera na vrhovima grančica. Raste sporo, u 10 godina dostiže visinu od približno 0,8–1 m i širinu od 0,5 m, a u zrelosti oko 2–3 m visine i 1,5–2 m širine. Habitus je nepravilan, široko stožast do niže piramidalan, s vodoravnim do blago povijenim granama. Iglice su kratke i krute, u proljeće zlatnožute do žutozelene, a tijekom sezone postupno prelaze u svježu zelenu boju. U svibnju se na vrhovima izboja mogu pojaviti mladi češeri crvene do purpurnomalinaste boje, koji tijekom ljeta posmeđe. Kultivar se ističe kao soliter u manjem vrtu, predvrtu, kamenjaru, vrištini, većoj posudi ili kao svijetli naglasak među tamnijim četinjačama. Lijepo se slaže s vrijeskom, crnjušama, niskim borovicama, patuljastim borovima, vlasuljama i žednjacima. Iglice su blago bodljikave.

Obična smreka - crnogorično stablo stožastog habitusa. U prirodi može narasti do 50 m visine. U vrtnim uvjetima obično doseže visinu do 25 m i širinu do 7 m. Kora je u mladosti glatka i smeđa, a starenjem postaje ljuskava, ispucala i pretežno sivosmeđa. Grane rastu u pršljenovima. Iglice su tamnije zelene boje i zašiljenih vrhova. Češeri su izduženi, isprva rastu uspravno, a kasnije se savijaju prema dolje. Muški češeri su žuti, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koji potiče intenzivno obojenje proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju tla kisele do blago kisele reakcije, približno pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili listinac četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanje temperature i isušivanje tla te štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i suhim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajna suša dovodi do sušenja vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, a mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili uz ukopavanje posude u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ujednačen rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se svodi na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije grinje i lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 22.6. 2026