Obična sasa 'Rote Glocke' - Pulsatilla vulgaris 'Rote Glocke' Pulsatilla vulgaris 'Rote Glocke'

Detaljan opis proizvoda

Obična sasa 'Rote Glocke' - potječe iz zapadne i srednje Europe, gdje raste na suhim livadama, obroncima i vapnenastim osunčanim padinama. Kultivar 'Rote Glocke' vrtna je selekcija sa zasićeno crvenim, isprva povijenim zvončićima koji se pri otvaranju podižu i otkrivaju bogat vjenčić žutih prašnika. Biljka razvija trajan korijenov vrat s izraženijim glavnim korijenom, a iz prizemne rozete fino rascjepkanih, svilenkasto dlakavih listova izrastaju pojedinačni cvjetovi na kratkim stapkama. Cvjetovi se najčešće pojavljuju od ožujka do travnja, u hladnijim položajima od travnja do svibnja, a nakon cvatnje slijede upadljivi, srebrnasti skupni plodovi. Sasa je medonosna, a u vrtnoj kompoziciji ističe se u prednjim rubovima gredica, na kamenjarima i u šljunčanim sadnjama, po potrebi i u većim posudama. Dobro se kombinira s kamenjarkama i trajnicama koje vole sušu, primjerice sa žednjacima, majčinom dušicom, vlasuljama i proljetnim lukovicama. Svježi dijelovi biljke pri gutanju nadražuju. U hladnom proljeću cvjetovi se dulje zadržavaju, često 3–4 tjedna, a listovi se razvijaju istodobno s cvatnjom. Sasa pripada porodici žabnjakovki (Ranunculaceae), a divlje populacije roda zaštićene su, zato se u vrtovima koriste isključivo razmnoženi kultivari iz rasadnika. Skupni plodovi obično dozrijevaju u svibnju i lipnju, a ostavljeni na biljci produljuju dekorativnu sezonu i bez cvjetova.

Uzgoj: Zahtijeva puno sunce, podnosi i svijetlu polusjenu, no najbolje cvjeta u toploj mikroklimi koja se brzo prosušuje, primjerice na kamenjaru, šljunčanoj gredici ili blagoj padini. Problem je prije zimska vlaga nego mraz. Tlo treba biti vrlo propusno, ilovasto-pjeskovito do šljunkovito, s dodatkom drobljenca ili krupnog pijeska i s drenažom, preporučeni pH približno 6,5–8,0, a često odgovaraju i vapnenasta tla. Zalijevanje je umjereno, između zalijevanja površina se prosušuje, a nakon ukorjenjivanja biljka obično dobro podnosi sušnija razdoblja. Na teškim tlima raste rizik od truleži korijena i korijenova vrata. Gnojidba se ograničava na laganu prihranu u proljeće, prikladan je zreli kompost ili gnojivo s nižim udjelom dušika. Rez se uobičajeno ne provodi, nakon cvatnje uklanjaju se samo oštećeni listovi, a dekorativni pahuljasti plodići obično dozrijevaju u svibnju i lipnju. Preporučuje se mineralno malčiranje, sitan šljunak suzbija korov i drži korijenov vrat suhim. Biljke se sade u proljeće (ožujak–svibanj) ili početkom jeseni (rujan–listopad). Nakon primanja sasa se ne presađuje jer ima vretenast korijen i loše podnosi dijeljenje. U posudi se uzgaja u dubljoj teglici s vrlo propusnim supstratom i drenažnim slojem, a zimi je važna zaštita od dugotrajne kiše. U kontinentalnoj Hrvatskoj otporna je na mraz približno do −28 do −29 °C. Od bolesti se može pojaviti pepelnica pri pregustoj sadnji i trulež pri prevlaživanju, a od štetnika ponajprije puževi u proljeće. Preporučeni razmak sadnje je oko 25–30 cm, za plošnu sadnju potrebno je približno 9–12 biljaka po m².

Autor: Kristýna | Revizija: 06.02. 2026