Obična sasa 'Pinwheel Violet Blue' - Pulsatilla vulgaris 'Pinwheel Violet Blue' Pulsatilla vulgaris 'Pinwheel Violet Blue'

Detaljan opis proizvoda

Obična sasa 'Pinwheel Violet Blue' - lijepa stepska trajnica zapadne i srednje Europe, u prirodi vezana uz suhe, kamenite i često vapnenaste travnjake. Kultivar 'Pinwheel Violet Blue' pripada seriji Pinwheel, koja se navodi kao selekcija za uzgoj na otvorenom s ranijim početkom cvatnje. Biljka razvija trajni korijenov vrat s izraženijim vretenastim korijenom, a iz prizemne rozete fino razdijeljenih, gusto dlakavih listova u proljeće izbijaju pojedinačne, svilenkasto pahuljaste cvjetne stapke. U ožujku i travnju pojavljuju se zvonoliki cvjetovi koji se postupno otvaraju u zdjeličast oblik, sa žutim središtem od prašnika i modroljubičastim listićima ocvijeća. Nakon cvatnje slijede upadljivi, srebrnasto dlakavi zbirni plodovi roščica, dekorativni i u suhim aranžmanima. Vrsta je medonosna, a u vrtu se ističe u prednjim dijelovima gredica, na kamenjarima, u šljunčanim vrtovima i u posudama. Lijepo se slaže s kserofilnim travama, žednjacima, majčinom dušicom i proljetnim lukovicama. Svježi dijelovi biljke pri konzumaciji nadražuju, zato se u vrtovima s malom djecom i kućnim ljubimcima sadi radije na manje pristupačna mjesta. U hladnijem proljeću cvjetovi se dulje zadržavaju, često 3–4 tjedna, a istodobno tjeraju i listovi, koji tijekom ljeta poprimaju svježe zelenu boju i u jesen se povlače. Sasa pripada porodici žabnjakovki Ranunculaceae, a divlje populacije u više su europskih zemalja zakonom zaštićene, zato se u vrtove sade isključivo razmnoženi kultivari iz proizvodnje rasadnika.

Uzgoj:  Traži puno sunce, podnosi i svijetlu polusjenu, no najbolje cvate u toploj i brzo prosušenoj mikroklimi, primjerice na kamenjaru, šljunčanoj gredici ili blagoj padini. Problem je češće zimska vlaga nego mraz. Tlo treba biti vrlo propusno, ilovasto-pjeskovito do šljunkovito, s dodatkom drobine ili krupnog pijeska i s drenažom, preporučeni pH je približno 6,5–8,0, a često odgovaraju i vapnenasta tla. Zalijevanje je umjereno, između dva zalijevanja površina se prosuši, a nakon ukorjenjivanja biljka obično dobro podnosi suša razdoblja, dok na teškim tlima raste rizik od truleži korijena i korijenova vrata. Gnojidba se ograničava na lagano prihranjivanje u proljeće, prikladan je zreli kompost ili gnojivo s nižim udjelom dušika. Rez se uobičajeno ne provodi, nakon cvatnje uklanjaju se samo oštećeni listovi, a dekorativne pahuljaste roščice dozrijevaju obično u svibnju i lipnju. Preporučuje se mineralno malčiranje, sitni šljunak suzbija korov i drži korijenov vrat suhim. Biljke se sade u proljeće (ožujak–svibanj) ili početkom jeseni (rujan–listopad). Nakon primanja sasa se ostavlja bez presađivanja jer ima vretenast korijen i loše podnosi dijeljenje. U posudi se uzgaja u dubljoj tegli s vrlo propusnim supstratom i drenažnim slojem, a zimi je važna zaštita od dugotrajne kiše. U kontinentalnoj Hrvatskoj otporna je na mraz približno do −28 do −29 °C. Od bolesti se pri zgušnjavanju može pojaviti pepelnica, a pri prevlaživanju trulež, od štetnika u proljeće osobito puževi. Preporučeni razmak sadnje je oko 25–30 cm, za površinsku sadnju to je približno 9–12 biljaka po m².

Autor: Kristýna | Revizija: 06.02. 2026