Obična sasa 'Alba' - Pulsatilla vulgaris 'Alba' Pulsatilla vulgaris 'Alba'

Detaljan opis proizvoda

Obična sasa 'Alba' - stepska trajnica suhih travnjaka i kamenitih padina zapadne i srednje Europe, srodna šumaricama. Kultivar 'Alba' uzgaja se zbog čisto bijelih cvjetova koji dolaze do izražaja u šljunčanim gredicama i među niskim travama. U travnju i svibnju razvija pojedinačne zvonolike do zdjeličaste cvjetove promjera približno 5–8 cm sa zlatnožutim prašnicima. Cvjetne stapke i pupoljci gusto su dlakavi, pa biljka djeluje baršunasto već u rano proljeće. Listovi u prizemnoj rozeti duboko su razdijeljeni, nježni i u proljeće blago srebrnasti. Nakon cvatnje stapke se izdužuju i nastaju čuperci roščića sa svilenkastim privjescima koji ostaju ukrasni i nekoliko tjedana. Sasa je medonosna, a pri rukovanju se preporučuje oprez jer svjež biljni sok može nadražiti kožu, a nakon gutanja izazvati probavne tegobe. U kompoziciji dolazi do izražaja u prednjem dijelu gredice, u kamenjaru, u šljunčanom pojasu uz stazu ili u kamenom koritu zajedno s gromotuljem, niskim žednjacima i vlasuljama. Idealna je za gredice trajnica i ukrasne posude.

Uzgoj:  Zahtijeva puno sunce, podnosi i svijetlu polusjenu, no najbolje cvjeta u toploj mikroklimi koja se brzo prosušuje, primjerice u kamenjaru, šljunčanoj gredici ili na blagoj padini. Problem je češće zimska vlaga nego mraz. Tlo treba biti vrlo propusno, ilovasto-pjeskovito do šljunkovito, s dodatkom drobljenog kamena ili krupnog pijeska i s drenažom, a preporučeni pH iznosi približno 6,5–8,0, često odgovaraju i vapnenasta tla. Zalijevanje je umjereno, a površina se između dva zalijevanja prosušuje. Nakon ukorjenjivanja biljka obično dobro podnosi sušnija razdoblja, dok na teškim tlima raste opasnost od truleži korijena i korijenova vrata. Gnojidba se ograničava na lagano prihranjivanje u proljeće, a prikladni su zreli kompost ili gnojivo s nižim udjelom dušika. Rez se uobičajeno ne provodi, nakon cvatnje uklanjaju se samo oštećeni listovi, a ukrasni dlakavi roščići dozrijevaju obično u svibnju do lipnja. Preporučuje se mineralno malčiranje jer sitni šljunak ograničava rast korova i drži korijenov vrat suhim. Biljke se sade u proljeće (ožujak–svibanj) ili početkom jeseni (rujan–listopad). Nakon primanja sasa se ne presađuje jer ima korijen u obliku kolca i loše podnosi dijeljenje. U posudi se uzgaja u dubljoj teglici s vrlo propusnim supstratom i drenažnim slojem, a zimi je važna zaštita od dugotrajne kiše. U kontinentalnoj Hrvatskoj obično je otporna na mraz približno do −28 do −29 °C. Od bolesti se može pojaviti pepelnica pri pregustoj sadnji i trulež pri prevlaživanju, a od štetnika ponajprije puževi u proljeće. Preporučeni razmak sadnje iznosi oko 25–30 cm, a za plošnu sadnju potrebno je približno 9–12 biljaka po m².

Autor: Kristýna | Revizija: 06.02. 2026