Obična lijeska 'Contorta' Corylus avellana 'Contorta'

Detaljan opis proizvoda

Obična lijeska 'Contorta' - kultivar obične lijeske, otkriven sredinom 19. stoljeća kao slučajna mutacija u živici u Engleskoj. U vrtovima umjerenog pojasa tvori gust grm ili manje stablo široko raširene, kuglaste krošnje, obično 3–4 m visoko i 3–4 m široko, ovisno o položaju i rezidbi. Karakteristične su snažno uvijene, spiralno zakrivljene grane čija struktura posebno dolazi do izražaja zimi i nakon rezanja za vazu. Listovi su široko jajasti do okrugli, na početku vegetacije svježe zeleni, kasnije mat srednje zeleni, uglavnom blago valoviti i djelomično uvijeni. U jesen poprimaju žućkaste tonove. Zimi su na granama vidljivi već zametnuti muški cvatovi koji se od veljače do ožujka izdužuju u viseće žute rese duljine oko 4–7 cm i stvaraju upečatljiv rano proljetni ugođaj. Muške rese na golim granama koriste se i u cvjećarstvu, osobito u aranžmanima i vijencima. Nakon oprašivanja, koje se pretežno odvija vjetrom, krajem ljeta dozrijeva manja količina tipičnih lješnjaka skrivenih u cjevastim omotačima. Lješnjaci su jestivi, okusom odgovaraju običnoj lijeski i sadrže visok udio biljnih ulja, bjelančevina, vitamina E i vitamina B skupine te minerala, primjerice magnezija i fosfora. Koriste se kao dio uravnotežene prehrane, svježi, prženi ili u pecivima i desertima. U vrtnoj kompoziciji lijeska 'Contorta' sadi se ponajprije kao soliter na travnjaku, uz ulaze ili terasu, gdje dolazi do izražaja uvijeno granje, ili kao samostalan element odnosno u kombinaciji s četinjačama, japanskim javorima, ukrasnim travama i nižim grmovima.

Uzgoj: Odabire se toplije i sunčano stanište, idealno u nižim i srednjim položajima, zaštićeno od jakog zimskog vjetra. Lijeska podnosi i laganu polusjenu, no za dobro dozrijevanje lješnjaka i redovit urod povoljnije je puno sunce. Najbolje uspijeva u dubljim, srednje teškim ilovastim do ilovasto-pjeskovitim tlima bogatim humusom, koja dobro zadržavaju vlagu, ali ne ostaju dugo prevlažna. Optimalni pH kreće se oko 6–7, a na izrazito alkalnim ili prevlažnim tlima rast slabi. Sadnja se obavlja u proljeće (ožujak–travanj) ili u jesen (listopad–studeni), dok je tlo još toplo. Pojedinačni grmovi sade se na razmaku od približno 3–4 m, a za niže slobodne živice može se primijeniti razmak sadnje 1–1,5 m. Nakon sadnje preporučuje se oko korijena umiješati dobro zreo kompost, tlo malčirati sječkom ili korom i osigurati redovito zalijevanje tijekom prve dvije sezone. Lijeska ima plitak korijenov sustav pa osjetljivo reagira na ljetnu sušu. Ujednačena vlažnost tla pogoduje veličini plodova i kvaliteti jezgri. Lijeske su otporne na mraz, dobro ukorijenjene biljke podnose pad temperature približno do −25 do −28 °C, a osjetljivija je samo rana proljetna cvatnja na kasne mrazeve. Grm najbolje rađa na dvogodišnjem i trogodišnjem drvu, stoga je rezidba usmjerena na postupno pomlađivanje i održavanje 6–8 jačih nosivih izboja, dok se prestari ili pregusti izboji uklanjaju u rano proljeće. Od bolesti i štetnika povremeno se mogu pojaviti lisne uši, pipe ili napad ličinki na plodovima, a rizik se smanjuje pravodobnim skupljanjem i uništavanjem oštećenih plodova te poticanjem prirodnih predatora. U vrtnoj kompoziciji lijeska se ističe kao soliter u voćnjaku, u jestivoj živici ili u kombinaciji s drugim voćnim grmovima, primjerice meralom, pasjim trnom ili ribizima, gdje tvori stabilan, dugovječan okvir nasada.

Autor: Nikol | Revizija: 11.12.2025

Više na: Upute za uzgoj grmolikih lijeski