Obična klokočika Staphylea pinnata

Detaljan opis proizvoda

Obična klokočika - listopadan grm ili manje stablo iz porodice klokočevki (Staphyleaceae), podrijetlom iz južne, jugoistočne i dijela srednje Europe te Male Azije. U Hrvatskoj također raste kao autohtona drvenasta biljka, ponajviše u toplijim krajevima. Prepoznatljiva je po perasto složenim listovima, visećim bjelkastim cvatovima i upadljivim napuhanim plodovima u kojima se skrivaju tvrde kuglaste sjemenke. Raste umjereno brzo, uspravno do široko grmoliko i često razvija nekoliko glavnih debala. U zrelosti obično doseže oko 2–4 m visine i 2–3 m širine, a u povoljnim uvjetima kao manje stablo može narasti i do oko 5 m. Mlade grane su zelenkaste do smeđezelene, kasnije sivosmeđe. Listovi su nasuprotni i neparno perasti, obično sastavljeni od 5–7 jajastih do duguljasto jajastih listića sitno pilasta ruba. Cijeli list dug je oko 10–20 cm. Tijekom vegetacije lišće je svježe do tamnozeleno, a ujesen se boji pretežno žuto do žutozeleno. Najčešće cvjeta u svibnju i lipnju. Cvjetovi su sitni, zvonoliki, dugi oko 1 cm, bijeli do krem bijeli, često s nježnim ružičastim dahom. Razvijaju se u upadljivim visećim metlicama i imaju ugodan, blago slatkast miris. Osobito su karakteristični plodovi koji dozrijevaju tijekom kolovoza i rujna. Riječ je o upadljivim napuhanim, opnastim, dvo- do trookomičnim tobolcima dugima oko 3–5 cm. Izgledom podsjećaju na male papirnate mjehuriće ili lampione. Unutar tobolaca nalaze se tvrde, glatke, gotovo kuglaste sjemenke žutosmeđe do smeđe boje. Nakon dozrijevanja u suhim plodovima pri pomicanju karakteristično zveckaju. Sjemenke klokočike nekoć su se upotrebljavale za izradu krunica, ogrlica i drugih sitnih ukrasa. Vrlo je dobro otporna na mraz, otprilike do −25 do −30 °C. Prilično je dugovječna i u pravilu je ne napadaju ozbiljne bolesti ni štetnici.

Uzgoj: Biljka najbolje uspijeva na sunčanom do polusjenovitom položaju, a dobro podnosi i svjetliju sjenu. Idealno je zaklonjeno mjesto, no kao drvenasta biljka dobro otporna na mraz podnosi i uobičajene otvorene položaje. Odgovara joj dublje, humusno, hranjivo i dobro propusno tlo koje ostaje umjereno vlažno. Dobro raste i u tlima s višim udjelom kalcija. Optimalan je pH oko 6,0–8,0. Neprikladna su prije svega dugotrajno prevlažna, jako zbijena ili pak izrazito suha tla. Nakon sadnje potrebno je redovito zalijevanje kako bi se biljka dobro ukorijenila. Starije, dobro ukorijenjene biljke prilično su otporne na kratkotrajnu sušu, no tijekom dugih razdoblja bez kiše preporučuje se obilnije zalijevanje. Jaka gnojidba nije potrebna jer može poticati prekomjeran rast izboja nauštrb cvatnje. Redovita rezidba nije nužna. Krajem zime ili rano u proljeće uklanjaju se samo suhe, oštećene i nepravilno rastuće grane. Starije, pregusto razvijene grmove moguće je postupno prorjeđivati uklanjanjem najstarijih grana. Ako je cilj zadržati što više cvjetova, preporučuje se izbjegavati jako proljetno skraćivanje jer se time može ukloniti dio cvjetnih pupova.

Autor: Kamila | Revizija: 9. 9. 2026