Obična bukva 'Silbertaler' Fagus sylvatica 'Silbertaler'

Detaljan opis proizvoda

Obična bukva 'Silbertaler' - kultivar 'Silbertaler' otkrio je G. Escherich 1993. godine, a ubraja se među spororastuće, manje oblike kompaktnog habitusa. U uvjetima kontinentalne Hrvatske u zrelosti obično doseže približno 3–4 m visine i oko 3 m širine, s gustom krošnjom i glatkom sivom korom. Listovi su naizmjenični, jajoliki do široko ovalni, blago valovitog ruba. Nepravilan krem bijeli do svijetložuti rub uokviruje zasićeno zelenu sredinu, a dio listova može ostati potpuno zelen, pa šaren uzorak djeluje prirodno promjenjivo. U jesen lišće prelazi u žute tonove, a kod mlađih biljaka dio suhih listova može se zadržati preko zime. U travnju i svibnju pojavljuju se neupadljivi cvjetovi u visećim resama, a u rujnu i listopadu dozrijevaju bukvice u bodljikavoj kupuli kojima se hrane ptice i sitni sisavci. Svijetlo šareno lišće lijepo kontrastira s tamnim četinjačama, tisom, zimzelenim rododendronima i trajnicama vinski crvenog lišća, a prikladno je za sadnju kao soliter i u manjim skupinama. U vrtnoj kompoziciji može tvoriti i slobodnije oblikovanu živicu, u kojoj šare na listovima omekšavaju zeleni zid lišća.

Obična bukva je stasito listopadno stablo iz porodice bukvi (Fagaceae), podrijetlom iz Europe. Doseže visinu do 30-40 m, ima široku krošnju i karakteristično glatko deblo. Listovi su ovalni, tamnozeleni, nazubljenih rubova. Bukve imaju karakterističan cvat u obliku cvjetova na dršcima, koji se pojavljuju u proljeće. Plodovi su bukvice, trobridni orašići obavijeni bodljikavom kupulom. Uzgoj obične bukve zahtijeva položaj s dovoljno sunca i propusno tlo, no dobro uspijeva i u polusjeni. Preferira vlažno tlo i razmjerno je otporna na onečišćenje zraka. Otporna je na mraz i dobro podnosi različite klimatske uvjete. U krajobraznom uređenju obična bukva koristi se na različite načine. Zahvaljujući elegantnom izgledu i rastu često se sadi kao soliter u parkovima i vrtovima. Bukovi drvoredi omiljeni su zbog estetskog izgleda i stvaranja sjenovitih prolaza. U oblikovanju krajobraza primjenjuje se i kao dio mješovitih šumskih sastojina, gdje karakterističnim lišćem i oblikom pridonosi prirodnom ugođaju. Ima niz vrlo atraktivnih kultivara koji se razlikuju raznoliko obojenim i oblikovanim listovima, veličinom i oblikom, pa se mogu koristiti ne samo u velikim parkovnim površinama nego i u manjim vrtovima. Obična bukva preferira propusna, hranjiva tla s dobrom vlagom i umjerenim udjelom kalcija. Najprikladniji su položaji od punog sunca do polusjene, osjetljiva je na nagle mrazeve i izravne sunčeve zrake, koji mogu oštetiti koru. Najbolje uspijeva uz višu vlažnost zraka, a preporučuje se sadnja na prostranijim travnatim površinama. Važno je napomenuti da obična bukva razvija razmjerno opsežan korijenov sustav koji može oštetiti podzemne konstrukcije.

Uzgoj: Idealan je sunčan ili polusjenovit položaj, a u prvim godinama potrebno je dovoljno vlage jer mlade biljke osjetljivo reagiraju na sušu. Zahtijeva dovoljno prostora te duboko, humusno i ravnomjerno vlažno tlo dobre propusnosti, najbolje blago kiselo do neutralno, a ne podnosi trajno prevlažna ni zbijena tla. Rez se provodi samo minimalno, najbolje u razdoblju mirovanja vegetacije, jer bukva ne podnosi duboke zahvate, no u živici se šiša redovito jednom do dvaput godišnje, idealno u srpnju i po potrebi ponovno početkom rujna. Ako je tlo kvalitetno, gnojidba nije potrebna, a po potrebi se u proljeće može dodati tanak sloj komposta ili lagano pognojiti organskim gnojivom s niskim udjelom dušika.

Autor: Nikol | Revizija: 23.2. 2026