Obična božikovina 'Golden van Tol' Ilex aquifolium 'Golden van Tol'

Detaljan opis proizvoda

Obična božikovina 'Golden van Tol' - potječe iz zapadne i južne Europe, a u prirodi raste u podrastu vlažnijih listopadnih šuma i na rubovima šikara, gdje joj pogoduju veća vlažnost zraka i zimsko zasjenjenje. Kultivar 'Golden van Tol' nastao je kao šarena mutacija zelenolisnog kultivara 'JC van Tol'. U našim uvjetima tvori zimzelen, gust, pretežno uspravan grm umjerene, prije sporije brzine rasta, s visinom i širinom u zrelosti obično 1,5–3 m × 1–2 m. Kožasti, izrazito sjajni listovi imaju tamnozelenu sredinu i zlatnožuti rub, a rubovi su gotovo bez bodlji pa je kultivar prikladan i za prolazna mjesta. U svibnju i lipnju razvija sitne bijele cvjetove. Riječ je o ženskom kultivaru koji nakon oprašivanja muškom božikovinom u blizini stvara okrugle crvene koštunice što dozrijevaju od rujna i često ostaju na grmu do zime. Plodovi su važni za ptice, a ljudima nisu namijenjeni za jelo. Za siguran urod plodova u blizini se sadi muški kultivar Ilex aquifolium, primjerice 'Heckenzwerg' ili 'Ingramii'. U vrtu se 'Golden van Tol' koristi kao soliter, u skupinama za cjelogodišnju strukturu, u kompozicijama za sjenu s rododendronima, pierisima i skimijama ili kao oblikovana živica.

Uzgoj: Božikovini najbolje odgovara zaštićen položaj na punom suncu do polusjene, idealno u zavjetrini. Mlade biljke bolje podnose zimsko sunce ako imaju dovoljno vlažno tlo i malč u zoni korijena. Grm preferira humusno, srednje teško do lakše tlo koje dobro zadržava vlagu, ali nije trajno prevlažno. Prikladan je pH u blago kiselom do neutralnom rasponu, no božikovina podnosi i blago lužnata tla ako se ne isušuju. Površina tla često se malčira korom ili lišćem, što sprječava pregrijavanje i isušivanje finog korijenja. Sadnja se najčešće obavlja u proljeće od ožujka do svibnja ili u jesen od rujna do studenoga, a biljke u kontejneru mogu se presađivati i u drugim terminima uz osigurano zalijevanje. Prvih godina nakon sadnje pogoduje redovito zalijevanje, osobito u sušnim razdobljima i tijekom toplih zima. Nakon ukorjenjivanja grm podnosi mrazeve otprilike do −25 do −29 °C, a mladim biljkama koristi zimski malč u zoni korijena. Rez dobro podnosi, pa je prikladna i za oblikovane živice, za koje se biljke sade na razmaku od oko 0,6–0,8 m, i za slobodne skupine s razmakom sadnje od oko 1,2–1,5 m. Gnojidba se svodi na umjereno dodavanje komposta ili sporotopivih gnojiva za acidofilne drvenaste biljke jednom do dvaput godišnje. U sušnim ljetima može patiti od fiziološkog sušenja koje se očituje žućenjem ili sušenjem rubova listova, a od kukaca se povremeno pojave lisne uši ili štitaste uši. Ukupno gledano, riječ je o otpornom, dugovječnom grmu koji vrtu donosi stalno zelenilo.

Autor: Kristýna | Revizija: 21.02. 2026