Obična borovica 'Goldschatz' Juniperus communis 'Goldschatz'

Detaljan opis proizvoda

Obična borovica 'Goldschatz' - ubraja se među niske, spororastuće kultivare izvorne europske vrste rasprostranjene u hladnijim područjima Europe i Azije. Vrsta uobičajeno naseljava suše obronke, vrištine i svijetle borove šume, što objašnjava njezinu izvrsnu otpornost na vjetar, sunce i siromašnija tla. Kultivar 'Goldschatz' odlikuje se kompaktnim, široko raširenim habitusom u kojem pojedine grane stvaraju nizak, blago zaobljen pokrov visok približno 0,3-0,4 m i širok 1-1,2 m. Iglice su kratke, šiljaste i bodljikave, na mladim izbojima pretežno zlatnožute, dok starije lišće postupno prelazi u žućkastozelene tonove. Boja ostaje izražena tijekom cijele godine, a najintenzivnija je u proljeće i pri uzgoju na punom suncu. Borovica je dvodomna, proljetni cvjetovi su neupadljivi, a na ženskim biljkama mogu se pojaviti male kuglaste šišarice plavkastog maška, koje nisu namijenjene jelu. Riječ je o isključivo ukrasnom kultivaru dekorativne vrijednosti u plošnim sadnjama. Primjenjuje se u kamenjarima, šljunčanim gredicama, na suhim padinama, rubovima skupina četinjača i u manjim posudama. Zlatnožute iglice stvaraju ugodan kontrast tamnozelenim oblicima borova i borovica, dobro se slažu sa sivolisnim trajnicama poput divizme i kovilja te unose svjetlosni naglasak u moderne minimalističke sadnje.

Obična borovica je zimzelena, spororastuća četinjača koja pripada autohtonim europskim drvenastim vrstama i rasprostranjena je gotovo po cijeloj Europi. U prirodi raste kao uspravan grm, manje stablo ili razgranat grm, ovisno o uvjetima staništa i pojedinoj varijetetu. Obično doseže visinu od 2 do 5 m, no postoje i patuljasti ili puzeći oblici. Ima šiljaste, bodljikave iglice duge 1-2 cm, često srebrnasto prevučene, koje rastu u pršljenovima po tri. Tipičan su ukras plavocrne okrugle bobe, borovice, koje dozrijevaju tek druge godine. Zahvaljujući prirodnoj otpornosti i izražajnom izgledu omiljen je element ukrasnih i prirodi bliskih sadnji.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na sunčanom položaju, gdje se razvija najizraženija zlatna boja izboja. Podnosi laganu polusjenu, no boja je tada manje intenzivna. Položaj treba biti prozračan, suh do umjereno vlažan, bez dugotrajnog zimskog opterećenja mokrim snijegom. Tlo treba biti dobro propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito, idealno s pH oko 6-7,5, pri čemu borovica podnosi i siromašnija te blago kisela ili umjereno lužnata tla. Biljke se sade od ožujka do studenoga kao sadnice u kontejneru. U teškim tlima pomaže drenažni sloj šljunka i djelomično rahljenje pijeskom. Nakon sadnje održava se redovito zalijevanje do ukorjenjivanja, kasnije biljka dobro podnosi sušu, a zalijevanje je potrebno samo tijekom dugotrajnih ljetnih vrućina. Gnojidba je minimalna, obično je dovoljna jednokratna proljetna doza gnojiva za četinjače s niskim udjelom dušika. Površina tla može se malčirati šljunkom, koji potiče lijepo obojenje iglica i sprječava rast korova. Rez nije potreban, u proljeće se samo uklanjaju suhe ili oštećene grane. Otpornost na mraz obično iznosi oko -28 °C, pa bez problema prezimljava i na višim nadmorskim visinama. Na prevlažnim mjestima može patiti od truleži korijena, a u pregustim sadnjama mogu se pojaviti gljivične bolesti izboja. Za učinak pokrivačice tla koristi se otprilike 2-3 biljke po 1 m², a pri sadnji u skupine s drugim drvenastim biljkama prikladan je razmak sadnje oko 0,8-1 m.

Autor: Jana | Revizija: 28.11. 2025