Obična borovica 'Corielagan' Juniperus communis 'Corielagan'

Detaljan opis proizvoda

Obična borovica 'Corielagan' - ova zimzelena četinjača odlikuje se izrazito polegnutim, puzavim habitusom, pri čemu njezine grane rastu vodoravno izravno uz tlo, a na vrhovima se blago izdižu. Igličasti listovi kratki su, kruti, zašiljeni i jarko zelene boje s upadljivom srebrnasto plavom prugom na gornjoj strani, što cijelom grmu daje svjež i teksturiran izgled. Biljka raste umjereno brzo i oblikuje vrlo guste, isprepletene jastučiće. U zrelosti doseže visinu od samo 10 do 15 cm, ali se može raširiti do širine od 1,5 do 2 metra. Kao predstavnica autohtone europske vrste ova je drvenasta biljka dvodomna, a ženski primjerci nakon oprašivanja mogu donijeti sitne, tvrde, kuglaste češeriće. Ti lažni plodovi, poznati kao bobe borovice, isprva su zeleni, a tijekom dvije do tri godine dozrijevaju do tamne modrocrne boje sa sivim voštanim maškom. U vrtnim kompozicijama kultivar se primjenjuje kao izvrsna drvenasta pokrivačica tla koja pouzdano zamjenjuje travnjak na suhim mjestima, sjajno se ističe u kombinaciji s ukrasnim travama i tamnim kamenjem u kamenjarima ili se efektno prelijeva preko rubova potpornih zidića.

Obična borovica zimzelena je, spororastuća četinjača koja pripada autohtonim drvenastim vrstama i rasprostranjena je gotovo u cijeloj Europi. U prirodi raste kao uspravan grm, manje stablo ili razgranat grm, ovisno o uvjetima staništa i pojedinoj varijetetu. Cijenjena je ne samo kao ukrasna biljka nego i zbog aromatičnih plodova, takozvanih boba borovice, koje se koriste u kuhinji i narodnoj medicini. Obično doseže visinu od 2 do 5 metara, no postoje i patuljasti ili puzavi oblici. Ima igličaste, bodljikave iglice duge 1–2 cm, često srebrnasto prevučene maškom, koje rastu u trostrukim pršljenovima. Tipičan su ukras modrocrni okrugli plodovi, bobe borovice, koje dozrijevaju tek druge godine i poznate su po mirisu i primjeni, primjerice u proizvodnji džina. Zahvaljujući prirodnoj otpornosti, izražajnom izgledu i korisnim plodovima omiljen je element ukrasnih i prirodnih nasada.

Uzgoj: Borovica nije zahtjevna za uzgoj, ali joj je potrebno propusno tlo bez zimskog prevlaživanja. Najbolje uspijeva na punom suncu, podnosi i polusjenu, dok se u sjeni prorjeđuje i gubi plavu nijansu. Prikladni su ilovasto-pjeskoviti do kamenoviti supstrati s drenažom, pH otprilike 5,5–8,0, a dobro podnosi i vapnenastu podlogu. U prvoj godini nakon sadnje ključno je redovito zalijevanje, a nakon ukorjenjivanja izrazito je otporna na sušu te podnosi vjetar i gradske uvjete. Gnojidba se obično ograničava na umjerenu proljetnu dozu gnojiva za četinjače, jer višak dušika potiče mekše priraste. Rez obično nije potreban, a eventualne korekcije provode se krajem zime ili rano u proljeće uklanjanjem oštećenih izboja. U područjima s teškim mokrim snijegom preporučuje se zimsko povezivanje krošnje kako se grane ne bi razmicale. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenog, ovisno o vremenu, a u posudama se preporučuje zaštititi korijenovu grudu od promrzavanja. Otpornost na mraz dozrelih biljaka navodi se otprilike do -28 do -34 °C. Godišnji prirasti često iznose oko 10–20 cm, a u zrelosti se u vrtovima može očekivati visina od približno 3–5 m i širina od 0,6–1,0 m. Pri sadnji u red ostavlja se razmak sadnje od oko 0,6–0,8 m, a za solitere i skupine 0,8–1,2 m. Od bolesti i štetnika mogu se pojaviti crveni pauk, štitaste uši i hrđa roda Gymnosporangium, stoga se isplati održavati biljke prozračnima i ne zalijevati ih prekomjerno.

Autor: Nikol | Revizija: 2.6. 2026