Obalna sekvoja Sequoia sempervirens

Detaljan opis proizvoda

Obalna sekvoja - potječe iz uskog pojasa maglovite pacifičke obale Kalifornije i jugozapadnog Oregona. U prirodi raste u dubokim dolinama sa stalnom vlagom, gdje joj pogoduju česta magla i blage zime. U vrtovima razvija visoko, brzorastuće stablo stožaste krošnje, koja se u starosti rastvara, a grane često oblikuju vodoravne „girlande“. Iglice su plosnate i meke, obično duge 1–2,5 cm, s naličja s dvije svjetlije pruge puči, a na mladim izbojima mogu biti kraće i priljubljene. Kora je upadljivo debela, meka i vlaknasta, u narančastosmeđim do crvenosmeđim tonovima, na dodir podsjeća na pluto, a na starijim deblima ljušti se u uzdužnim trakama. Muški češeri otpuštaju pelud obično od ožujka do travnja, a ženski češeri su sitni, ovalni, 1,5–3 cm, u zrelosti crvenosmeđi. U uvjetima kontinentalne Hrvatske kod dugovječnih sadnji okvirno se računa s 20–35 m visine i 6–12 m širine, a u parkovima i toplim gradskim položajima može narasti i više. Primjenjuje se kao soliter, vjetrobranska kulisa i izražajan okomiti naglasak, osobito u kombinaciji s papratima, rododendronima, hostama i travama, gdje fina tekstura iglica djeluje smireno i zimi.

Uzgoj: Odgovara joj puno sunce do blaga polusjena i zaštićen položaj bez isušujućeg zimskog vjetra. Najprikladnije je propusno pjeskovito-ilovasto tlo, hranjivo i stalno umjereno vlažno, pH vrijednosti približno 5,5–7,0. Biljke iz kontejnera sade se od ožujka do studenoga, a za biljke s korijenovom grudom prikladni su proljeće ili jesen. Nakon sadnje preporučuju se redovito zalijevanje i malčiranje jer vrsta loše podnosi dugotrajno isušivanje korijenove zone, a istodobno podnosi i vlažnije tlo ako je dobro drenirano. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljan kompost ili sporotopivo gnojivo za četinjače. Rez se obično ne provodi, uklanjaju se samo suhe grane. Prema europskim rasadničkim katalozima otpornost iznosi oko -12 °C, a nakon dobrog ukorjenjivanja u zaštićenoj mikroklimi može kratkotrajno podnijeti i oko -18 °C. U kontinentalnoj Hrvatskoj uzgoj najbolje uspijeva u toplijim položajima i gradskim vrtovima, a mlade sadnje često trebaju zimsku zaštitu i zaštitu korijenove grude. U skupinama se ostavlja razmak sadnje približno 8–10 m, uz napomenu da stablo ne podnosi zbijanje tla ni dugotrajno popločavanje u zoni korijena. Na teškim, slabo dreniranim tlima prijeti trulež korijena, a u suši se mogu pojaviti grinje (crveni pauk), pa je prevencija ravnomjerna vlaga i prozračan položaj. Dobro podnosi uobičajeni vjetar i vjetrove s vodenih površina, a problematičan je ponajprije isušujući vjetar. U posudi se uzgaja samo u mladosti, posuda se za zimu izolira, a supstrat se ne ostavlja potpuno isušiti. Unutarnje otpadanje starijih iglica u proljeće prirodna je pojava kod zimzelenih četinjača.

Autor: Nikol | Revizija: 13.2. 2026