Obalna sekvoja 'Adpressa' Sequoia sempervirens 'Adpressa'

Detaljan opis proizvoda

Obalna sekvoja 'Adpressa' - kultivar 'Adpressa' uzgojen je u Francuskoj u rasadniku Andréa Leroya, a imenovao ga je Carrière 1867. godine. Ubraja se među patuljaste oblike koji i bez rezidbe zadržavaju gusto, široko stožasto granje. Iglice su vrlo kratke, obično 6–10 mm, čvrsto priljubljene uz izboje, a pri proljetnom tjeranju nose krem bijele pupove i vrhove koji tijekom ljeta prelaze u tamnozelenu boju. U našim vrtovima raste sporo, često 15–25 cm godišnje, a nakon 10 godina obično doseže približno 2–3 m visine i oko 1,5–2 m širine. U zrelosti najčešće dostiže oko 4–6 m visine pri širini od 1,5–2,5 m, a u vrlo povoljnoj klimi može narasti i više. S godinama može gubiti donje grane, no stožasta silueta ostaje očuvana. Sitni ovalni češeri veličine 1,5–3 cm dozrijevaju u smeđecrvene tonove. U prvoj godini nakon sadnje djeluje nisko i razgranato, a tek zatim razvija vršni izboj prema gore. Zimzeleno lišće ostaje na biljci tijekom cijele godine i stvara finu teksturu koja lijepo kontrastira s krupnolisnim trajnicama. Kora roda Sequoia meka je i vlaknasta, u narančastosmeđim nijansama, a na starijim dijelovima debla ljušti se u trakama. U vrtnoj kompoziciji ističe se kao zimzeleni soliter s nježnom promjenom boje proljetnih vrhova izboja, a lijepo se slaže s papratima, rododendronima i trajnicama koje vole sjenu.

Obalna sekvoja - brzorastuća četinjača koja u prirodnom staništu može doseći visinu do 120 m s deblom promjera 9 m. U našim uvjetima uglavnom naraste do 50 m s deblom promjera 2 m. Posebno se ističe meka, vlaknasta kora. Grane su raspoređene vodoravno i povijene. Mlade grane su uglate, najprije zelene, a zatim prelaze u crvenosmeđu boju. Iglice su razmjerno kratke, oko 2 cm, raspoređene s obje strane grančica, tamnozelene, s bijelom prugom na donjoj strani. Muški češeri su žutosmeđi, a ženski zeleni. Idealno je soliterno stablo.

Uzgoj: Odgovara joj puno sunce do lagana polusjena i zaštićen položaj bez isušujućeg zimskog vjetra. Najprikladnije je propusno pjeskovito-ilovasto tlo, hranjivo i stalno umjereno vlažno, s pH približno 5,5–7,0. Biljke iz kontejnera sade se od ožujka do studenog, a za biljke s korijenovom grudom prikladni su proljeće ili jesen. Nakon sadnje pokazalo se korisnim redovito zalijevanje i malčiranje jer vrsta loše podnosi dugotrajno isušivanje korijenskog prostora, a istodobno podnosi i vlažnije tlo ako je dobro drenirano. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljan kompost ili sporotopivo gnojivo za četinjače. Rez se obično ne provodi, uklanjaju se samo suhe grane. Prema europskim rasadničkim katalozima otpornost odgovara otprilike -12 °C, a nakon dobrog ukorjenjivanja u zaštićenoj mikroklimi može kratkotrajno podnijeti i oko -18 °C. U kontinentalnoj Hrvatskoj uzgoj uspijeva ponajprije u toplijim položajima i gradskim vrtovima, a mladi nasadi često trebaju zimsku zaštitu i zaštitu korijenove grude. U skupinama se ostavlja razmak sadnje od približno 8–10 m, pri čemu treba računati s time da stablo ne podnosi zbijanje tla ni dugotrajno popločavanje u zoni korijena. Na teškim, slabo dreniranim tlima prijeti trulež korijena, a u suši se mogu pojaviti crveni pauci, pa je prevencija ravnomjerna vlaga i prozračan položaj. Dobro podnosi uobičajeni vjetar i vjetrove s vodenih površina, problematičan je ponajprije isušujući vjetar. U posudi se može uzgajati samo u mladosti, posuda se zimi izolira, a supstrat se ne smije potpuno isušiti. Unutarnje otpadanje starijih iglica u proljeće prirodna je pojava kod zimzelenih četinjača.

Autor: Nikol | Revizija: 13.2. 2026