Nutkanski pačempres 'Gloria Polonica' Chamaecyparis nootkatensis 'Gloria Polonica'

Detaljan opis proizvoda

Nutkanski pačempres 'Gloria Polonica' - potječe s pacifičke obale Sjeverne Amerike, od Aljaske do sjeverne Kalifornije. U prirodi raste u hladnim i vrlo vlažnim područjima, često na tresetnim i riječnim staništima te u maglovitim šumama, gdje se ističe dugovječnošću. Kultivar 'Gloria Polonica' žalosni je, uspravno rastući oblik s lučno povijenim granama koje stvaraju dojam mekih zavjesa. Potječe iz poljske selekcije, gdje je kao genetska mutacija na kultivaru 'Pendula' opisan 1997. godine, a povezuje se s imenom Michała Kałuzińskog. Ljuskasti listići u ravnini grančica tvore plosnate lepeze i nose izražene krem rubove koji se tijekom godine izmjenjuju s tamnozelenim dijelovima. Zimi boja ostaje uglavnom zelena s krem prošaranošću, bez izraženog brončanog obojenja. U proljeće, obično u ožujku i travnju, razvijaju se peludni češeri, a oprašivanje se odvija vjetrom, bez potrebe za stranim oprašivačem. U 10 godina obično doseže oko 2 m visine uz širinu od približno 0,7–1,2 m, a u zrelosti u vrtovima može narasti otprilike 6–10 m uz širinu od 3–5 m. Grane tvore prekrasnu povijenost, a kod mlade biljke povijen je i glavni terminalni izboj, zbog čega je potrebno osigurati oslonac. S vremenom terminalni izboj ojača i uspravi se. Primjenjuje se kao soliter, uz vodu i u modernim sadnjama, gdje krem tonovi ističu tamnolisne drvenaste biljke i trajnice s purpurnim lišćem, primjerice žutike ili heuhere. Lijepo se ističe i u kompoziciji s kamenjem i travama, gdje povijene grane omekšavaju tvrde linije.

Nutkanski pačempres - poznat i kao pačempres Nootka, snažna je četinjača podrijetlom s pacifičkog sjeverozapada Sjeverne Amerike. Ovo stablo cijenjeno je zbog snažnog rasta, elegantne stožaste krošnje i mirisa drva sličnog cedru. Nutkanski pačempres u prirodi doseže visinu i do 30–40 metara, u vrtnim uvjetima obično je niži, oko 10–20 metara, uz spor do umjeren rast. Listići su tamnozeleni, mekani, ljuskasti i raspoređeni na gustim granama koje oblikuju pravilnu, stožastu krošnju. Kora je često crvenkastosmeđa i ljušti se u vlaknima. Nutkanski pačempres prikladan je kao soliterno stablo u prostranim vrtovima, parkovima i većim javnim površinama, gdje dolazi do izražaja njegov impozantan rast i privlačan habitus. Zahvaljujući čvrstoći i trajnosti drva koristi se i u stolarstvu i graditeljstvu. Riječ je o elegantnoj i veličanstvenoj četinjači koja u krajolik unosi prirodnu ljepotu i mir.

Uzgoj: Najprikladnije je puno sunce do polusjena, a u toplijim područjima dobro uspijeva i uz blago poslijepodnevno zasjenjenje. Pokazuje se da mu odgovara vlažniji položaj zaštićen od isušujućeg vjetra, jer nježni vrhovi grana osjetljivo reagiraju na sušu i zimsko isparavanje. Tlo treba biti ujednačeno vlažno, humusno i propusno, s pH vrijednošću od približno 5,0–6,5, bez dugotrajnog prevlaživanja. Na suhim položajima raste rizik od sušenja vrhova i pojave crvenih pauka, zato se preporučuje malčiranje korom ili sječkom te povremeno zalijevanje i zimi, za vrijeme mrazeva bez snijega. Dovoljna je umjerena gnojidba u proljeće, a kod bujnijih biljaka može se ponoviti u lipnju kako bi drvo do zime sazrelo. Rez se obično ograničava na uklanjanje oštećenih izboja, a eventualno oblikovanje provodi se u rano proljeće. Otpornost dozrelih biljaka na mraz u našim je uvjetima približno do -34 °C, no kod mladih sadnji isplati se zaštititi korijenov vrat malčem, a na otvorenim položajima smanjiti zimsko isušivanje tkaninom za zasjenjivanje. Od bolesti se pri prevlaživanju može pojaviti fitoftora, a u gustom, slabo prozračenom sklopu odumiranje grana. Za soliternu sadnju preporučuje se razmak sadnje od otprilike 2–4 m, ovisno o ciljanoj širini krošnje.

Autor: Kristýna | Revizija: 16.01. 2026