Nutkanski pačempres 'Aurea' Chamaecyparis nootkatensis 'Aurea'

Detaljan opis proizvoda

Nutkanski pačempres 'Aurea' - kultivar vrste Chamaecyparis nootkatensis, koja se ponekad navodi i kao Xanthocyparis nootkatensis. Izvorna vrsta raste na pacifičkoj obali Sjeverne Amerike, od Aljaske do Britanske Kolumbije, u hladnim i vlažnim šumama s maglama i obilnim oborinama. Kultivar 'Aurea' zadržava vitak, stupast do usko stožast habitus s povijenim, spljoštenim lepezama ljuskastih listova. Proljetni su prirasti limunasto žuti, a tijekom ljeta prelaze u žutozelenu boju, pa stablo djeluje kao svjetlosni naglasak i u zimskim mjesecima. U uvjetima kontinentalne Hrvatske u zrelosti obično doseže oko 15–20 m visine i 4–6 m širine, pa se u manjim vrtovima ističe ponajprije kao soliter ili kao vertikalni element u pozadini sadnje. Kora i grane imaju crvenkastosmeđi ton i s vremenom se nježno ljušte u ljuskama, a dekorativni su i mali kuglasti češeri koji dozrijevaju dvije godine i ostaju na granama u smeđim nijansama. Kultivar se lijepo kombinira s tamnozelenim tisama, rododendronima, hortenzijama i trajnicama u polusjeni, gdje žuto lišće razvedrava prostor i bez cvjetova. U dobrim uvjetima raste umjereno brzo, a mlada stabla mogu prirasti i više od 30 cm godišnje. Povijeni vrhovi grana omekšavaju siluetu i skladno se slažu s travama i kamenom.

Nutkanski pačempres - poznat i kao pačempres Nootka, snažna je četinjača podrijetlom s pacifičkog sjeverozapada Sjeverne Amerike. Stablo se cijeni zbog snažnog rasta, elegantne stožaste krošnje i mirisa drva nalik cedru. Nutkanski pačempres u prirodi doseže visinu od oko 30–40 metara, a u vrtnim uvjetima obično ostaje niži, oko 10–20 metara, uz spor do umjeren rast. Iglice su tamnozelene, meke, ljuskaste i raspoređene na gustim granama koje oblikuju pravilnu, stožastu krošnju. Kora je često crvenkastosmeđa i ljušti se u vlaknima. Nutkanski pačempres prikladan je kao soliterno stablo u prostranim vrtovima, parkovima ili većim javnim površinama, gdje dolaze do izražaja njegov impozantan rast i privlačan habitus. Zbog čvrstoće i trajnosti drva koristi se i u stolarstvu i graditeljstvu. Riječ je o elegantnoj i veličanstvenoj četinjači koja krajoliku donosi prirodnu ljepotu i mir.

Uzgoj: Najprikladnije je puno sunce do polusjena, a u toplijim položajima dobro uspijeva i uz lagano poslijepodnevno zasjenjenje. Pokazalo se da mu odgovara vlažnije stanište zaštićeno od isušujućeg vjetra jer nježni vrhovi grana reagiraju na sušu i zimsko isparavanje. Tlo treba biti ravnomjerno vlažno, humusno i propusno, s pH oko 5,0–6,5, bez dugotrajnog prevlaživanja. Na suhim staništima raste opasnost od sušenja vrhova i pojave crvenog pauka, pa se preporučuje malčiranje korom ili sječkom te povremeno zalijevanje i zimi za vrijeme golomrazice. Dovoljna je umjerena gnojidba u proljeće, a kod bujnijih biljaka može se dopuniti u lipnju kako bi drvo do zime dozrelo. Rez se obično ograničava na uklanjanje oštećenih izboja, a eventualno oblikovanje rezom provodi se u rano proljeće. Otpornost zrelih biljaka na mraz u našim je uvjetima oko -34 °C, no kod mladih sadnji isplati se zaštititi korijenov vrat malčem, a na otvorenim položajima smanjiti zimsko isušivanje tkaninom za zasjenjivanje. Od bolesti se pri prevlaživanju može pojaviti fitoftora, a u gustom, slabo prozračenom sklopu sušenje grana. Za soliternu sadnju preporučuje se razmak sadnje od oko 2–4 m, ovisno o ciljanoj širini krošnje.

Autor: Kristýna | Revizija: 24.02. 2026