Njemačka perunika 'Lent A. Williamson' Iris germanica 'Lent A. Williamson'

Detaljan opis proizvoda

Njemačka perunika 'Lent A. Williamson'  - povijesna je bradata perunika iz skupine tall bearded, koju je 1918. godine predstavio američki uzgajivač E. B. Williamson. Biljka oblikuje lepeze sivozelenih, mačolikih listova s izraženom nervaturom koji ostaju dekorativni i nakon cvatnje. U proljeće izrastaju čvrste stabljike visoke približno 90–105 cm. Cvjetovi se obično pojavljuju u svibnju i lipnju i odlikuju se elegantnom dvobojnošću. Unutarnji listići ocvijeća imaju svjetliji lavandasti ton, dok su povijeni listići zasićeno purpurni do ljubičasti, u sredini istaknuti žutom bradicom i nježnim šarama oko ždrijela. Busen se u zrelosti širi na otprilike 45–60 cm, a u vrijeme cvatnje privlači oprašivače. U vrtnoj kompoziciji lijepo se nadovezuje na božure, graničice, iglice i mačju metvicu, gdje ispunjava razdoblje prijelaza proljeća u ljeto i ujedno daje cvjetove pogodne za rezanje. Biljka je otrovna ako se pojede.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na punom suncu, u zavjetrini i u toplijoj mikroklimi. Kod perunika s podancima tipa Iris × germanica ključni su propusno tlo i drenaža jer zimsko prevlaživanje potiče trulež podanaka. Prikladno je ilovasto-pjeskovito do šljunkovito tlo s pH 6,5–7,5, dok vlagoljubivije perunike poput Iris sibirica podnose i pH oko 5,5–6,5 te jednoliko vlažnu gredicu. Kod sušoljubivih tipova zalijevanje je umjereno, samo tijekom ukorjenjivanja i dugotrajne suše, a kod vlagoljubivih vrsta važna je stalna vlaga bez prevlaživanja. Gnojidba je umjerena, u proljeće se primjenjuje kompost ili gnojivo s većim udjelom kalija i fosfora, a višak dušika potiče rast lišća nauštrb cvjetova. Nakon cvatnje cvjetne stabljike uklanjaju se pri dnu, a listovi se ostavljaju do jeseni i tada skraćuju na 10–15 cm. Malč se bira prema skupini: kod perunika s podancima prikladniji je mineralni šljunak jer organski malč preko podanaka zadržava vlagu. Pri sadnji gornji dio mesnatog podanka mora ostati u razini tla. Podanci se najčešće sade od srpnja do rujna, odnosno u ožujku i travnju, a lukovičaste perunike sade se u rujnu i listopadu. Cvatnja obično pada u svibanj i lipanj, a kod remontantnih kultivara dio cvjetova može se pojaviti i u kolovozu i rujnu. Otpornost na mraz ovisno o skupini obično se kreće otprilike između -20 i -35 °C, a osjetljivija je kombinacija mraza i vlage. U posudi se koristi mineralniji supstrat, debeli drenažni sloj i zimska zaštita od kiše. Početnicima pomaže dijeljenje busena svake 3–4 godine i rjeđi razmak sadnje od 30–45 cm. Najčešći problemi su pjegavost lišća i trulež podanaka, od kukaca lisne uši i resičari, a u proljeće i puževi golaći.

Autor: Kristýna | Revizija: 14.01. 2026

Više na:  Upute za uzgoj lukovičastih biljaka