Njemačka perunika 'Flirtatious' Iris germanica 'Flirtatious'

Detaljan opis proizvoda

Njemačka perunika 'Flirtatious' - kultivar pripada bradatim perunikama nastalima davnim križanjem na području Balkana, kod kojih se kao roditeljske vrste navode Iris pallida i Iris variegata. Kultivar 'Flirtatious' uveo je u promet uzgajivač Willott 1990. godine. Oblikuje gust lepezast busen mačolikih, srednje zelenih listova dugih otprilike 35–55 cm, u zrelosti obično širok 40–60 cm. Krajem proljeća izrastaju čvrste, nerazgranate do slabo razgranate stapke visoke oko 60 cm, a u svibnju i lipnju postupno se otvaraju veliki cvjetovi promjera približno 10–12 cm. Na jednoj stapki često se razvije nekoliko pupoljaka u uzastopnim valovima. Unutarnji listići ocvijeća lososnoružičaste su boje, vanjski svijetlo lososni, a u sredini prelaze u narančastu bradu koja ističe oblik cvijeta. Miris je nježan i najbolje dolazi do izražaja po toplom vremenu. Cvjetove posjećuju pčele i bumbari. U vrtnim kompozicijama ističe se u prednjem dijelu gredica s trajnicama, uz staze i kamene zidiće, gdje dolazi do izražaja šara ocvijeća. Lijepo se slaže s lavandom, kaduljom, iglicama i ukrasnim travama koje naglašavaju okomitu liniju listova. Rezane stapke koriste se u aranžmanima, a pojedinačni cvjetovi u vazi otvaraju se postupno.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, u zavjetrini i toplijoj mikroklimi. Kod perunika s podancima tipa Iris × germanica ključni su propusno tlo i drenaža, jer zimsko prevlaživanje potiče trulež podanaka. Prikladna je ilovasto-pjeskovita do šljunkovita zemlja s pH 6,5–7,5, dok vlagoljubivije perunike poput Iris sibirica podnose i pH oko 5,5–6,5 te ravnomjerno vlažnu gredicu. Suholjubivi tipovi zalijevaju se umjereno, samo tijekom ukorjenjivanja i duže suše, a kod vlagoljubivih vrsta važna je stalna vlaga bez prevlaživanja. Gnojidba je umjerena, u proljeće se primjenjuje kompost ili gnojivo s većim udjelom kalija i fosfora, jer višak dušika potiče rast listova na štetu cvjetova. Nakon cvatnje cvjetne stapke uklanjaju se pri dnu, a listovi se ostavljaju do jeseni i tada skraćuju na 10–15 cm. Malč se bira prema skupini: kod perunika s podancima prikladniji je mineralni šljunak, jer organski malč preko podanaka zadržava vlagu. Pri sadnji gornji dio mesnatog podanka mora ostati u razini tla. Podanci se najčešće sade od srpnja do rujna, odnosno u ožujku i travnju, a lukovičaste perunike sade se u rujnu i listopadu. Cvatnja obično pada u svibanj i lipanj, a kod remontantnih kultivara dio cvjetova može se pojaviti i u kolovozu i rujnu. Otpornost na mraz ovisno o skupini obično se kreće otprilike između -20 i -35 °C, a osjetljivija je kombinacija mraza i vlage. U posudi se koristi mineralniji supstrat, debeli drenažni sloj i zimska zaštita od kiše. Početnicima pomaže dijeljenje busena svake 3–4 godine i rjeđi razmak sadnje od 30–45 cm. Najčešći problemi su pjegavost listova i trulež podanaka, od kukaca lisne uši i resičari, a u proljeće i puževi.

Više na:  Upute za uzgoj lukovica