Njemačka perunika 'Flirtatious' - Iris germanica 'Flirtatious' Iris germanica 'Flirtatious'

Detaljan opis proizvoda

Njemačka perunika 'Flirtatious' - kultivar se ubraja u bradate perunike nastale davnim križanjem na području Balkana, kod kojih se kao roditeljske vrste navode Iris pallida i Iris variegata. Kultivar 'Flirtatious' na tržište je 1990. godine uveo uzgajivač Willott. Oblikuje gust lepezasti busen mačolikih, srednje zelenih listova dugih otprilike 35–55 cm, u zrelosti obično širok 40–60 cm. Krajem proljeća izrastaju čvrste, nerazgranate do slabo razgranate stapke visoke oko 60 cm, a u svibnju i lipnju postupno se otvaraju veliki cvjetovi promjera približno 10–12 cm. Na jednoj stapki često se u uzastopnim valovima razvije nekoliko pupoljaka. Unutarnje latice obično su lososovoružičaste, vanjske svijetlo lososove, a u sredini prelaze u narančastu bradu koja ističe oblik cvijeta. Miris je nježan i najbolje dolazi do izražaja za toplog vremena. Cvjetove posjećuju pčele i bumbari. U vrtnim kompozicijama ističe se u prednjem dijelu gredica s trajnicama, uz staze i kamene zidiće, gdje dolazi do izražaja šara cvjetnih listova. Lijepo se slaže s lavandom, kaduljom, iglicama i ukrasnim travama koje naglašavaju okomitu liniju listova. Rezane stapke koriste se u aranžmanima, a pojedinačni cvjetovi u vazi postupno cvjetaju.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, u zavjetrini i u toplijoj mikroklimi. Kod perunika s podancima tipa Iris × germanica ključni su propusno tlo i drenaža, jer zimsko prevlaživanje potiče trulež podanaka. Prikladno je ilovasto-pjeskovito do šljunkovito tlo s pH 6,5–7,5, dok vlagoljubive perunike poput Iris sibirica podnose i pH oko 5,5–6,5 te ravnomjerno vlažnu gredicu. Kod sušoljubivih tipova zalijevanje je umjereno, samo tijekom ukorjenjivanja i duže suše, a kod vlagoljubivih vrsta važna je stalna vlaga bez prevlaživanja. Gnojidba je umjerena, u proljeće se primjenjuje kompost ili gnojivo s višim udjelom kalija i fosfora, dok višak dušika potiče razvoj listova na štetu cvjetova. Nakon cvatnje cvjetne stapke uklanjaju se pri dnu, a listovi se ostavljaju do jeseni i tada skraćuju na 10–15 cm. Malč se bira prema skupini: kod perunika s podancima prikladniji je mineralni šljunak, jer organski malč preko podanaka zadržava vlagu. Pri sadnji gornji dio mesnatog podanka mora ostati u razini tla. Podanci se najčešće sade od srpnja do rujna, odnosno u ožujku i travnju, a lukovičaste perunike sade se u rujnu i listopadu. Cvatnja obično pada u svibanj i lipanj, a kod remontantnih kultivara dio cvjetova može se pojaviti i u kolovozu i rujnu. Otpornost na mraz ovisno o skupini obično se kreće otprilike od -20 do -35 °C, a osjetljivija je kombinacija mraza i vlage. U posudi se koristi mineralniji supstrat, debeli drenažni sloj i zimska zaštita od kiše. Početnicima pomaže dijeljenje busena svake 3–4 godine i rjeđi razmak sadnje od 30–45 cm. Najčešći problemi su pjegavost lista i trulež podanaka, od kukaca lisne uši i tripsi, a u proljeće i puževi.

Više na:  Upute za uzgoj lukovica