Njemačka perunika 'Earl of Essex' Iris germanica 'Earl of Essex'

Detaljan opis proizvoda

Njemačka perunika 'Earl of Essex' - pripada visokim bradatim perunikama s izraženom plicata šarom. Kultivar je uzgojio Lloyd Zurbrigg u SAD-u, a na tržište je uveden 1980. godine. Na čvrstim stapkama visokim oko 85–90 cm obično nosi 6–8 pupoljaka koji se postupno otvaraju u svibnju i lipnju. Gornje latice su kremasto bijele do bijele s nježnim plavim preljevom na rubovima, donje latice plave poput glicinije s čistim bijelim obrubom, a bradice su najčešće narančaste. Cvjetovi imaju blag miris i zahvaljujući čvrstim stabljikama prikladni su i za rez. Mačasti listovi tvore lepezast busen širok oko 30–45 cm i ostaju dekorativni i nakon cvatnje. U kompoziciji se lijepo nadovezuje na božure, kadulje, iglice (ukrasni geranij) i nježne ukrasne trave. Pri konzumaciji je biljka blago otrovna, a sok iz podanka može nadražiti kožu. Prikladne kombinacije tvori s ukrasnim travama, kaduljama, mačjom metvicom i niskim božurima koji ljeti prekrivaju podanke, a pritom suncu ostavljaju otvoren prostor. Cvjetovi se mogu koristiti u vazi, najbolje u trenutku kada se otvara prvi pupoljak, jer ostali pupoljci na stapki zatim postupno docvjetavaju.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, u zavjetrini i u toplijoj mikroklimi. Kod perunika s podankom tipa Iris × germanica ključni su propusno tlo i drenaža, a zimsko prevlaživanje potiče trulež podanka. Prikladno je ilovasto-pjeskovito do šljunkovito tlo pH vrijednosti 6,5–7,5, dok vlagoljubivije perunike poput Iris sibirica podnose i pH oko 5,5–6,5 te ravnomjerno vlažnu gredicu. Kod sušoljubivih tipova zalijevanje je umjereno, samo tijekom ukorjenjivanja i dugotrajne suše, a kod vlagoljubivih vrsta važna je stalna vlaga bez prevlaživanja. Gnojidba je umjerena, u proljeće se primjenjuje kompost ili gnojivo s većim udjelom kalija i fosfora, jer višak dušika potiče razvoj lišća nauštrb cvjetova. Nakon cvatnje cvjetne stapke uklanjaju se pri dnu, a listovi se ostavljaju do jeseni i tada skraćuju na 10–15 cm. Malč se odabire prema skupini: kod perunika s podankom prikladniji je mineralni šljunak, jer organski malč preko podanaka zadržava vlagu. Pri sadnji gornji dio mesnatog podanka mora ostati u razini tla. Sadnja podanaka najčešće se provodi od srpnja do rujna, odnosno u ožujku i travnju, a lukovičaste perunike sade se u rujnu i listopadu. Cvatnja obično pada u svibanj i lipanj, a kod remontantnih kultivara dio cvjetova može se pojaviti i u kolovozu i rujnu. Otpornost na mraz ovisno o skupini obično se kreće otprilike između -20 i -35 °C, pri čemu je osjetljivija kombinacija mraza i vlage. U posudi se koristi mineralniji supstrat, debeli drenažni sloj i zimska zaštita od kiše. Početnicima pomaže dijeljenje busena svake 3–4 godine i rjeđi razmak sadnje od 30–45 cm. Najčešći problemi su pjegavost lista i trulež podanka, od kukaca lisne uši i tripsi, a u proljeće i puževi golaći.

Autor: Kristýna | Revizija: 14.01. 2026

Više na:  Upute za uzgoj lukovica