Njemačka perunika 'Earl of Essex' - Iris germanica 'Earl of Essex' Iris germanica 'Earl of Essex'

Detaljan opis proizvoda

Njemačka perunika 'Earl of Essex' - ubraja se među visoke bradate perunike s izraženom plicata šarom. Kultivar je uzgojio Lloyd Zurbrigg u SAD-u, a na tržište je uveden 1980. godine. Na čvrstim stapkama visokim otprilike 85–90 cm obično nosi 6–8 pupoljaka koji se postupno otvaraju u svibnju i lipnju. Gornje latice su krem bijele do bijele s nježnim plavim preljevom na rubovima, donje latice plave poput cvjetova glicinije s čistim bijelim rubom, a bradice su najčešće narančaste. Cvjetovi su blaga mirisa i zahvaljujući čvrstim stabljikama prikladni su i za rez. Mačolik listovi tvore lepezast busen širok oko 30–45 cm i ostaju dekorativni i nakon cvatnje. U kompoziciji se lijepo nadovezuje na božure, kadulje, iglice i nježne ukrasne trave. Pri konzumaciji biljka je blago otrovna, a sok iz podanaka može nadražiti kožu. Prikladne kombinacije čini s ukrasnim travama, kaduljama, mačjom metvicom i niskim božurima koji ljeti zasjene podanke, a suncu ipak ostave otvoren prostor. Cvjetovi se mogu koristiti za vazu, najbolje u trenutku kada se otvara prvi pupoljak, jer ostali pupoljci na stapki potom postupno docvjetavaju.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, u zavjetrini i toplijoj mikroklimi. Kod perunika s podancima tipa Iris × germanica ključni su propusno tlo i drenaža, jer zimsko prevlaživanje potiče trulež podanaka. Prikladna je ilovasto-pjeskovita do šljunkovita zemlja s pH 6,5–7,5, dok perunike koje vole vlagu, poput Iris sibirica, podnose i pH oko 5,5–6,5 te jednolično vlažnu gredicu. Zalijevanje je kod tipova koji vole suho umjereno, samo tijekom ukorjenjivanja i dugotrajne suše, a kod vrsta koje vole vlagu važna je stalna vlažnost bez prevlaživanja. Gnojidba je umjerena, u proljeće se primjenjuje kompost ili gnojivo s većim udjelom kalija i fosfora, jer višak dušika potiče rast lišća nauštrb cvjetova. Nakon cvatnje cvjetne stapke uklanjaju se pri dnu, a listovi se ostavljaju do jeseni i skraćuju na 10–15 cm. Malč se bira prema skupini: kod perunika s podancima prikladniji je mineralni šljunak, jer organski malč preko podanaka zadržava vlagu. Pri sadnji gornji dio mesnatog podanka mora ostati u razini tla. Sadnja podanaka najčešće se provodi od srpnja do rujna, odnosno od ožujka do travnja, a lukovičaste perunike sade se od rujna do listopada. Cvatnja obično pada u svibanj i lipanj, a kod remontantnih kultivara dio cvjetova može se pojaviti i od kolovoza do rujna. Otpornost na mraz ovisno o skupini obično se kreće otprilike od -20 do -35 °C, a osjetljivija je kombinacija mraza i vlage. U posudi se koristi mineralniji supstrat, debeo drenažni sloj i zimska zaštita od kiše. Početnicima pomaže dijeljenje busena svakih 3–4 godine i rjeđi razmak sadnje od 30–45 cm. Najčešći problemi su pjegavosti lista i trulež podanaka, od kukaca lisne uši i tripsi, a u proljeće i puževi golaći.

Autor: Kristýna | Revizija: 14.01. 2026

Više na:  Upute za uzgoj lukovičastog bilja