Naboranolisna hudika Viburnum rhytidophyllum

Detaljan opis proizvoda

Naboranolisna hudika - zimzelen, u hladnijim područjima djelomično zimzelen grm podrijetlom iz središnje i zapadne Kine. U Europu ju je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće donio Ernest Henry Wilson, a u srednjoj Europi uzgaja se već od početka 20. stoljeća. Oblikuje snažan, gust, široko uspravan do raširen grm koji u uobičajenim uvjetima doseže približno 2–4 m visine i 2–4 m širine, a na iznimno povoljnom staništu može biti i viši. Rast je umjereno brz do brz. Listovi su upadljivi, kožasti, izduženo jajoliki do kopljasti, obično dugi 10–20 cm, s gornje strane tamnozeleni i jako naborani, s naličja sivozeleni do žutosivi i pustenasti. Na mrazu se često uvijaju i spuštaju, a nakon zatopljenja ponovno se ispravljaju. U svibnju i lipnju na vrhovima izboja pojavljuju se široki, plosnati do blago izbočeni cvatovi promjera približno 10–20 cm, sastavljeni od mnoštva sitnih krembijelih cvjetova. Posjećuju ih pčele i drugi kukci oprašivači. Krajem ljeta i u jesen dozrijevaju sitni sjajni plodovi koji su najprije crveni, a postupno prelaze u tamnoljubičastu do crnu boju. Za bogatiji urod poželjna je prisutnost druge, genetski različite hudike koja cvjeta u isto vrijeme. Plodovi imaju prije svega ukrasnu vrijednost i nisu namijenjeni jelu. Vrsta se ističe kao soliter, u većim skupinama grmlja, parkovnim nasadima i slobodno rastućim zimzelenim živicama.

Uzgoj:  Pogodna je za sunčane do polusjenovite položaje, gdje bogato cvjeta i zadržava kompaktan rast. Najbolje joj odgovara humusno, dobro propusno tlo s dovoljno hranjiva, umjereno vlažno i zaštićeno od dugotrajnog prevlaživanja. Pri sadnji više biljaka preporučuje se razmak sadnje od najmanje jednog do dva metra. Gnojidba se provodi od proljeća do jeseni, a prikladna su organska i mineralna gnojiva uravnoteženog sastava. Podnosi oblikovanje rezom i prorjeđivanje, koje se preporučuje provoditi nakon cvatnje kako se ne bi smanjila cvatnja sljedeće godine. Redovito zalijevanje nužno je osobito u prvim godinama nakon sadnje i u razdobljima suše, kako bi tlo bilo ravnomjerno vlažno. Grm je najčešće otporan na mraz pa zimska zaštita obično nije potrebna.

Autor: Jana | Revizija: 10. 09. 2026