Močvarni bor 'Kačenka WB' Pinus uncinata 'Kačenka WB'

Detaljan opis proizvoda

Močvarni bor 'Kačenka WB' - zimzelena četinjača iz srodstva planinskog bora, koja je u prirodi vezana uz hladna, vjetrovita staništa i siromašna tla, gdje podnosi teret snijega i kolebanja temperature. Kultivar 'Kačenka' patuljasti je oblik nastao iz vještičje metle, razmnožava se cijepljenjem na deblo, gdje stvara izrazit, „posjednut“ oblik krošnje i ne zauzima prostor pri tlu. Habitus je kompaktan, blago nepravilno polukuglast, u 20 godina krošnja doseže približno 0,5–0,7 m visine i 0,7–0,9 m širine, a godišnji prirast iznosi 2–4 cm. Uz deblo od oko 60 cm ukupna visina obično iznosi približno 1,1–1,3 m. Iglice rastu u snopićima po dvije, zasićeno su zelene, kraće i gusto zbijene, a zimski pupovi imaju sivkasto srebrnastu boju i u proljeće nježno ističu strukturu grana. U svibnju i lipnju pojavljuju se neupadljivi muški češeri i sitni češeri, no ukrasnu vrijednost čine prije svega oblik i zelenilo tijekom cijele godine. Biljka nije otrovna i zahvaljujući sporom rastu ostaje pregledna i u vrtovima u kojima borave djeca. Primjenu nalazi u malim predvrtovima, na terasama i u šljunčanim sadnjama uz ulaze, gdje se lijepo ističe kao oblikovni kontrast travama, lavandi i niskim drvenastim pokrivačicama tla.

Močvarni bor - jedinstven bor koji se ubraja među rijetke i ugrožene četinjače. Odlikuje se kompaktno stožastim oblikom i doseže visinu od oko 10-20 m. Rast je razmjerno spor. Srodan je planinskom boru i običnom boru. Iglice rastu u snopićima po dvije i zasićeno su zelene boje. Ističe se kao soliter, ali i u skupnim sadnjama. Prikladan je i za učvršćivanje pokosa i padina. Koristi se i za oblikovanje bonsaija. 

Uzgoj: Najbolju boju i gustoću iglica postiže na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali je krošnja rjeđa. Zavjetrina je korisna prije svega zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Dobro se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinama važna je drenaža jer patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu srednja je do visoka, no kod patuljastih kultivara isplati se ravnomjerna vlaga tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika povećava mekani prirast i rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a za zgušnjavanje se ponekad u svibnju i lipnju skraćuju proljetne „svijeće“. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi čest je, a potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od promrzavanja korijena, dok se pri otapanju prati vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz obično je visoka, oko -30 °C, a veći su rizik zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti crveni pauci i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje bira se prema konačnoj širini, orijentacijski 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Kristýna | Revizija: 05.01.2026