Močvarna mlječika - Euphorbia palustris Euphorbia palustris

Detaljan opis proizvoda

Močvarna mlječika - snažna trajnica iz porodice mlječika, autohtona u močvarama i riječnim nizinama velikog dijela Europe i zapadne Azije. U prirodi je vezana uz vlažne livade, rubove poplavnih šuma i jarke u nizinama. U vrtu stvara uspravne, bogato olistale busene, obično 80–120 cm visoke i 60–100 cm široke, s glatkim stabljikama i uskim kopljastim listovima svježe zelene boje. U svibnju i lipnju na vrhovima stabljika razvijaju se veliki štitasti cvatovi, čiji glavni ukras čine zelenožuti pricvjetni listovi i žute nektarne žlijezde. Nakon cvatnje razvijaju se tobolci, a nasad dugo ostaje strukturiran, dok se lišće u jesen često oboji žuto do narančasto. Biljka je medonosna, ali kao i druge mlječike sadrži nadražujući mliječni sok koji je otrovan pri gutanju i može izazvati upalu kože i očiju. U kompozicijama je pogodna uz jezerca, u kišne gredice i u prirodne nasade, gdje je prate perunike, končare (Filipendula), šaševi i rogozi.

Uzgoj: Biljka najbolje uspijeva na punom suncu ili u polusjeni, osobito ondje gdje je tlo veći dio sezone svježe. Odgovara joj hranjiva, humusna zemlja s dobrom drenažom, koja može biti i teža ako ne ostaje dugo bez kisika, a preporučeni pH je približno 6,5–7,8. Stanište uz vodu podnosi i kratkotrajno proljetno plavljenje, no u ljetnoj žegi bolje uspijeva u blagoj zavjetrini. Pri rezu se preporučuje isprati rane hladnom vodom kako bi se sok brže zgrušao. Buseni se nakon nekoliko godina mogu u proljeće dijeliti ako je cilj pomlađivanje i ograničenje širine. Na sušim staništima biljka doduše preživljava, ali se skraćuje vrijeme cvatnje, a listovi ljeti mogu gubiti turgor, pa se u toplijim područjima kontinentalne Hrvatske primjenjuje malčiranje koje usporava isparavanje. Sadnja se obavlja od ožujka do listopada, a nakon ukorjenjivanja zalijevanje se provodi uglavnom u razdobljima bez oborina. Gnojidba je dovoljna u proljeće kompostom, a u siromašnijim tlima i obrokom dugodjelujućeg organskog gnojiva. Suhe stabljike ostavljaju se preko zime, a nasad se skraćuje krajem zime. Za širinu u zrelosti od 0,6–1,0 m odabire se razmak sadnje od 60–80 cm, orijentacijski 2–3 biljke po m². Razvijeni buseni u našim su uvjetima otporni na mraz približno do −28 °C. U posudama se uzgaja tek iznimno, a ako se tako uzgaja, preporučuje se dublja posuda i zimska zaštita korijenove grude. Od štetnika se na proljetnim izbojima mogu pojaviti lisne uši, a pri zgušnjavanju nasada pomažu prozračniji razmak sadnje i ujednačena vlaga. Umjereno samorasijavanje javlja se uglavnom u vlažnom tlu.

Autor: Kristýna | Revizija: 23.01. 2026