Mnogolisna vučika 'Persian Slipper' - Lupinus polyphyllus 'Persian Slipper' Lupinus polyphyllus 'Persian Slipper'

Detaljan opis proizvoda

Mnogolisna vučika 'Persian Slipper' - potječe sa zapada Sjeverne Amerike, gdje raste na vlažnijim rubovima šuma, na čistinama i uz vodotoke u propusnim tlima. Kultivar 'Persian Slipper' pripada seriji West Country iz rasadnika Westcountry Nurseries u Devonu. Oplemenjivačica je Sarah Conibear, a kultivar je patentiran 2007. godine. Biljke se razmnožavaju vegetativno, pa zadržavaju ujednačenu obojenost i čvrstoću stabljika. Oblikuje uspravan busen dlanasto složenih, srednje zelenih listova, a na čvrstim stabljikama nosi cvjetne grozdove duge otprilike 30–50 cm. Leptirasti cvjetovi spajaju plavoljubičaste tonove s bijelim dijelovima i obično su blago mirisni. Cvatnja u kontinentalnoj Hrvatskoj obično počinje krajem lipnja i nastavlja se u srpanj, a uz redovito uklanjanje ocvalih klasova može trajati 4–6 tjedana. Biljka doseže otprilike 0,8–0,9 m visine i oko 0,4–0,6 m širine. U gredici se slaže s ukrasnim travama, mačjom metvicom, šumskom kaduljom i ružama, a ujedno pruža pelud i nektar pčelama i leptirima. Cijela biljka pri konzumaciji može biti štetna za ljude i životinje, zato se obično smješta izvan dosega male djece i kućnih ljubimaca. Kao mahunarka obogaćuje tlo simbiotskim vezanjem dušika.

Uzgoj: Najpouzdaniji uzgoj u našim uvjetima temelji se na punom suncu, odnosno laganoj polusjeni, i položaju s dobrim strujanjem zraka. U toplijim krajevima pokazala se korisnom poslijepodnevna sjena, koja korijenje održava hladnijim. Najbolje odgovara humusno, umjereno hranjivo, ravnomjerno vlažno, ali dobro propusno tlo bez zimskog prevlaživanja. Prikladan pH je blago kiseo do neutralan, otprilike 5,5–7,0, a na vapnenastim tlima vučike često ne uspijevaju. Biljke se sade od ožujka do listopada, najbolje u proljeće od ožujka do svibnja ili u jesen od rujna do listopada, kako bi se busenovi do zime ukorijenili. Sadnice se nakon sadnje brže primaju u dubljem, prethodno prorahljenom tlu. Vučike imaju izražen vretenast korijen, zato teže podnose presađivanje i bolje napreduju na stalnom mjestu. Preporučeni razmak sadnje je oko 45–50 cm, što odgovara otprilike 4 kom. po m². Zalijevanje je važno ponajprije nakon sadnje i u sušnim tjednima, a prevlaživanje korijena obično je rizičnije od kratkotrajne suše. U posudama se koristi dublja tegla i supstrat s mineralnom komponentom za drenažu. Gnojidba je umjerena, prikladan je kompost ili uravnoteženo gnojivo s nižim udjelom dušika. Nakon cvatnje često se uklanjaju ocvale stapke kako se biljka ne bi iscrpljivala stvaranjem sjemena i kako bi se potaknuo daljnji rast. Razvijeni busenovi otporni su na mraz otprilike do -29 do -34 °C, a kod mladih nasada korisni su tanak sloj malča i naglasak na dobroj drenaži.

Autor: Kristýna | Revizija: 02.02. 2026