Mnogolisna vučika 'Mix boja' - Lupinus polyphyllus 'Mix boja' Lupinus polyphyllus 'Mix boja'

Detaljan opis proizvoda

Mnogolisna vučika 'Mix boja' - atraktivna trajnica sa zapada Sjeverne Amerike, gdje raste na šumskim čistinama, u podrastu rijetkih šuma i uz potoke. U vrtovima se uzgaja odavno i postala je osnova brojnih vrtnih hibrida, koji se često prodaju kao mješavine boja. Oznaka 'Mixed' obično znači uzgoj iz sjemena i odabir sijanaca, pa se boje cvjetova kod pojedinih biljaka mogu razlikovati i nisu sasvim predvidljive. Biljka oblikuje prizemni busen prstasto složenih, srednje zelenih listova, iz kojeg izrastaju cvjetne stapke s grozdovima dugima približno 20–40 cm. Cvjetovi su leptirasti, u raznim nijansama od bijele preko žute, ružičaste i crvene do plave i ljubičaste, često i dvobojni. Visina je obično 0,7–1,0 m, kod snažnih biljaka i više, a širina busena približno 0,5–0,7 m. Kao mahunarka veže dušik iz zraka i može pomoći u poboljšanju strukture siromašnijih tala, a ujedno pruža pelud i nektar oprašivačima. Zbog sadržaja alkaloida potencijalno je štetna ako se pojede. U prirodi se ova vrsta u nekim dijelovima Srednje Europe ponaša invazivno, zato se u vrtovima obično prati dozrijevanje mahuna kako se sjeme ne bi širilo u okolicu. Cvjetne stapke prikladne su za rezano cvijeće, a najbolje ih je rezati kada je otvorena otprilike trećina cvjetova na klasu.

Pakiranje sadrži jednu sadnicu vučike, a boja cvijeta razlikuje se od biljke do biljke.

Uzgoj: Najpouzdaniji uzgoj u našim uvjetima postiže se na punom suncu ili u laganoj polusjeni, na položaju s dobrim strujanjem zraka. U toplijim krajevima dobro se pokazuje poslijepodnevna zasjena, koja održava korijenje hladnijim. Najbolje rezultate daje humusno, umjereno hranjivo, ravnomjerno vlažno, ali dobro propusno tlo bez zimskog prevlaživanja. Prikladan pH je blago kiseo do neutralan, približno 5,5–7,0, a na vapnenastim tlima vučike često ne uspijevaju. Biljke se sade od ožujka do listopada, najbolje u proljeće od ožujka do svibnja ili u jesen od rujna do listopada, kako bi se busenovi do zime ukorijenili. Nakon sadnje sadnice se brže primaju u dubljem, prethodno prorahljenom tlu. Vučike imaju izražen glavni korijen, zato teže podnose presađivanje i bolje napreduju na stalnom mjestu. Preporučeni razmak sadnje je oko 45–50 cm, što odgovara približno 4 kom. po m². Zalijevanje je važno ponajprije nakon sadnje i u sušnim tjednima, a prevlaživanje korijena obično je rizičnije od kratkotrajne suše. Za uzgoj u posudama koristi se dublja posuda i supstrat s mineralnom komponentom za drenažu. Gnojidba se provodi umjereno, a prikladni su kompost ili uravnoteženo gnojivo s nižim udjelom dušika. Nakon cvatnje često se uklanjaju ocvale stapke kako biljka ne bi slabila stvaranjem sjemena i kako bi se potaknuo daljnji rast. Razvijeni busenovi otporni su na mraz približno do -29 do -34 °C, a kod mladih nasada korisni su tanak sloj malča i dobra odvodnja.

Autor: Kristýna | Revizija: 02.02. 2026