Mješovitolisni osmantus 'Purpureus' Osmanthus heterophyllus 'Purpureus'

Detaljan opis proizvoda

Mješovitolisni osmantus 'Purpureus' - zimzeleni ukrasni kultivar iz porodice maslinovki (Oleaceae). Botanička vrsta potječe iz Japana, Tajvana i susjednih područja istočne Azije, gdje raste na šumskim rubovima, u šikarama i na planinskim padinama. Kultivar je predstavljen u Engleskoj u 19. stoljeću i cijenjen je ponajprije zbog izrazite obojenosti mladih izboja. Listovi koji tjeraju imaju tamnu vinsku do purpurnocrnu nijansu koja tijekom ljeta postupno prelazi u zasićeno zelenu. Listovi su kožasti, sjajni i u mladosti upadljivo bodljikavo nazubljeni, dok su na starijim granama manje nazubljeni do gotovo cjelovita ruba. Grm raste sporo do umjereno brzo, obično 15–25 cm godišnje, i stvara čvrst, gusto razgranat, uspravan do ovalan habitus. U našim uvjetima naraste približno 2–3 m u visinu i 1,5–2,5 m u širinu. Od rujna do studenoga u pazušcima listova pojavljuju se sitni krem-bijeli cvjetovi čiji slatki miris podsjeća na jasmin ili zrelo voće. Cvjetovi mogu privući kasne oprašivače. Modrocrni plodovi razvijaju se tek rijetko i nemaju uzgojno značenje. Kultivar se primjenjuje kao zimzeleni soliter, u neprozirnim živicama, uz ulaze, uz staze ili u većim posudama. Dobro se kombinira s rododendronima, pierisima, skimijama, papratima, heuherama i četinjačama svijetlih iglica.

Uzgoj:  Uspijeva u humusnom, dobro propusnom, umjereno vlažnom tlu neutralne do blago lužnate reakcije, a ne podnosi dugotrajno prevlaživanje ni ekstremno suha, siromašna tla. Najprikladniji je sunčan do polusjenovit položaj zaštićen od hladnih i isušujućih vjetrova, gdje stvara gust, kompaktan grm i pouzdano zameće cvjetne pupove. Gnojidba se preporučuje u proljeće, a po potrebi se nakon cvatnje dopunjuje uravnoteženim gnojivom za ukrasno grmlje. Rez podnosi vrlo dobro, a provodi se nakon cvatnje, kada se grm može oblikovati, pomlađivati i kada se uklanjaju oštećeni ili nepravilno rastući izboji. Zalijevanje je važno osobito nakon sadnje i tijekom duljih sušnih razdoblja, a starije biljke već su prilično otporne na privremenu sušu. Pri sadnji više biljaka preporučuje se razmak sadnje približno 100–150 cm kako bi se osigurao dovoljan prostor za prirodan rast i dobru olistalost.

Autor: Jana | Revizija: 28.07. 2026