Mirisna iglica 'Ingwersen's Variety' - Geranium macrorrhizum 'Ingwersen's Variety' Geranium macrorrhizum 'Ingwersen's Variety'

Detaljan opis proizvoda

Mirisna iglica 'Ingwersen's Variety' - potječe iz planinskih i prigorskih područja južne i jugoistočne Europe, gdje prirodno raste među stijenama, na siparima i na rubovima svijetlih šuma. Kultivar 'Ingwersen's Variety' selekcija je koju je Walter Ingwersen pronašao 1929. godine tijekom ekspedicije na Balkanu, a u vrtovima je cijenjen i zahvaljujući priznanju RHS Award of Garden Merit. Stvara niske, jastučaste nasade visoke oko 30–40 cm, koji se podancima postupno šire na 60–80 cm i s vremenom tvore neprekinut tepih. Listovi su dlanasto razdijeljeni, fino dlakavi i nakon trljanja izrazito aromatični, ljeti svježe zeleni, a u jesen se često boje u brončanocrvene tonove. Od svibnja do srpnja iznad listova se uzdižu rijetki štitci peterolatičnih cvjetova, obično širokih 3–4 cm, nježno ružičaste boje s tamnijom čaškom. Nakon cvatnje pojavljuju se upadljivi, crvenkasti plodovi koji nasadu daju strukturu i bez cvjetova. Biljka spada u medonosne trajnice i dobro služi kao podrast ispod stabala, za rubne dijelove gredica trajnica i za nasade prirodnog izgleda. U kompoziciji se dokazala s paprati, hostama, heuherama, biskupskim kapicama i proljetnim lukovicama, gdje njezino lišće prekriva tlo i ublažava prijelaze. Biljka je prikladna za kamenjare i gredice trajnica. Širi se na veće površine. Često se koristi kao podrast uz stabla ili grmove. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na suncu do polusjene, a na vrućim položajima odgovara joj lagana podnevna sjena i zavjetrina. Odgovara joj humusno, ali propusno tlo s dobrom drenažom, a u težim glinama dobro se pokazuje dodatak šljunka. Preporučeni pH je blago kiseo do neutralan, približno 6,0–7,2. Sadnja se provodi od ožujka do svibnja ili u rujnu i listopadu. Cvatnja se kod većine iglica javlja od svibnja do srpnja, a remontantni kultivari nastavljaju u manjim valovima sve do rujna. Zalijevanje je važno nakon sadnje i tijekom dužih suša, a nakon ukorjenjivanja iglica je obično otporna na prosušivanje. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljan kompost ili uravnoteženo gnojivo, a prekomjerna gnojidba dušikom pojačava polijeganje. Nakon glavnog vala cvatnje često se preporučuje rez nadzemnog dijela na 5–10 cm, koji potiče novo lišće i može produljiti cvatnju. Malč od komposta ili sitnog šljunka stabilizira vlagu i suzbija korov, a na staništima s rizikom zimske vlage prikladniji je sloj šljunka. U posudi se uzgaja u kvalitetnom supstratu s drenažnim slojem, zalijevanje je redovitije, a otjecanje vode mora biti brzo. Razmak sadnje bira se prema rastu: niske vrste 25–30 cm, srednje 35–45 cm, snažne 50–60 cm. Otpornost na mraz većine vrtnih iglica kreće se približno od -28 do -34 °C, a osjetljivije vrste zahtijevaju suši zimski režim. U praksi pomaže u prvoj godini paziti na vlažnost korijenove grude i uklanjati oštećene listove. Od bolesti se može pojaviti pepelnica i pjegavost lista, a od štetnika osobito puževi i lisne uši. U posudama se povremeno javlja pipa (Otiorhynchus), a prevencija se sastoji u pregledu korijena pri presađivanju.

Autor: Kristýna | Revizija: 27.01. 2026