Mirisna iglica 'Bevan's Variety' - Geranium macrorrhizum 'Bevan's Variety' Geranium macrorrhizum 'Bevan's Variety'

Detaljan opis proizvoda

Mirisna iglica 'Bevan's Variety' - vrsta iz planinskih područja južne Europe, od južnog dijela Alpa preko Karpata do Balkana, gdje raste među stijenama, na siparima i svijetlim rubovima šuma. To objašnjava njezinu iznimnu toleranciju na sušu i konkurenciju korijenja. Kultivar 'Bevan's Variety' stvara poluzimzelene sastojine grubljih, dlanasto razdijeljenih listova koji su ljepljivi i aromatični, često mirisa koji podsjeća na divlju ružu. U vrijeme cvatnje, obično od svibnja do srpnja, iznad lišća uzdižu se stabljike s peteročlanim cvjetovima ružičasto-purpurne boje i izraženih žilica. Biljka doseže visinu od približno 40–50 cm, a podancima se širi na 60–100 cm, pa za nekoliko sezona oblikuje neprekinut sag. Cvjetovi pružaju nektar i pelud te privlače kukce oprašivače. U narodnoj medicini kod ove se vrste spominje visok udio tanina u podzemnim dijelovima, koji su se tradicionalno koristili kao stezno sredstvo. U vrtnoj kompoziciji dobro se slaže s proljetnim lukovičastim biljkama, s papratima u polusjeni te s lavandom i kaduljom na sunčanim gredicama, jer i nakon cvatnje zadržava strukturu nasada. U jesen lišće često poprima opekaste i crvene tonove, pa nasad ostaje živ i nakon završetka glavne sezone. Širi se na veće površine. Često se koristi kao podrast ispod stabala i grmova.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na suncu do polusjene, a na vrućim položajima pogoduje joj lagana podnevna sjena i zavjetrina. Odgovara joj humusno, ali propusno tlo s dobrom drenažom, a u težim glinastim tlima korisno je dodati šljunak. Preporučeni pH je blago kiseo do neutralan, približno 6,0–7,2. Sadnja se provodi od ožujka do svibnja ili u rujnu i listopadu. Kod većine iglica cvatnja traje od svibnja do srpnja, a remontantni kultivari nastavljaju cvasti u manjim valovima sve do rujna. Zalijevanje je važno nakon sadnje i tijekom duže suše, a nakon ukorjenjivanja iglica je obično otporna na prosušivanje. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljan kompost ili uravnoteženo gnojivo, dok prekomjerna gnojidba dušikom pojačava polijeganje. Nakon glavnog vala cvatnje često se preporučuje rez nadzemnog dijela na 5–10 cm, što potiče novo lišće i može produljiti cvatnju. Malč od komposta ili sitnog šljunka stabilizira vlagu i ograničava korov, a na staništima s rizikom zimske vlage prikladniji je sloj šljunka. U posudi se uzgaja u kvalitetnom supstratu s drenažnim slojem, zalijevanje je redovitije, a voda mora brzo otjecati. Razmak sadnje bira se prema bujnosti, za niske vrste 25–30 cm, za srednje 35–45 cm, a za snažne 50–60 cm. Otpornost na mraz većine vrtnih iglica kreće se približno od -28 do -34 °C, a osjetljivije vrste zahtijevaju suši zimski režim. U prvoj godini korisno je pratiti vlažnost korijenove grude i uklanjati oštećene listove. Od bolesti se može pojaviti pepelnica i pjegavost lišća, a od štetnika ponajprije puževi golaći i lisne uši. U posudama se povremeno javlja brazdasta pipa (Otiorhynchus sulcatus), a prevencija se sastoji u pregledu korijena pri presađivanju.

Autor: Kristýna | Revizija: 27.01. 2026