Miquelova paukasta paprat - Arachniodes miqueliana Arachniodes miqueliana

Detaljan opis proizvoda

Miquelova paukasta paprat - šumska paprat podrijetlom iz istočne Azije, s prirodnim rasprostranjenjem od istočnih Himalaja preko Kine i Koreje do Japana i ruskog Dalekog istoka. U prirodi raste u humusnim šumskim tlima, često na padinama i u uvalama s većom vlagom zraka, gdje je zaštićena od izravnog podnevnog sunca. Razvija dugački puzajući podanak sa smeđim ljuskama, iz kojeg postupno izrastaju pojedinačne rozete listova. Listovi su trokutasti do lepezasti, nježno i višestruko razdijeljeni, lučno povijeni. U dobrim uvjetima dosežu visinu od približno 60–90 cm i sličnu širinu, a nasad s vremenom može oblikovati šire kolonije. Boja lišća je svježe zelena do jabučno zelena, što je u polusjeni prednost jer nasad djeluje svjetlije i optički razvedruje tamnije kutove vrta. Na naličju razvijenih listova ljeti se pojavljuju nakupine sporangija, prirodno obilježje paprati, koje biljci pri pogledu izbliza daju dodatni detalj. U kompozicijama djeluje kao mirna pozadina i kao dominantna tekstura, osobito u kombinaciji s hostama, rodgersijama, heuherama, kukurijecima ili s proljetnim efemeroidima, koje nakon cvatnje prekrije punim lišćem.

Uzgoj: U našim uvjetima biljci Arachniodes miqueliana odgovara polusjena do sjena, idealno s jutarnjim ili večernjim suncem i zaštitom od isušujućeg vjetra. Najbolje se pokazuje humusno, dublje i trajno umjereno vlažno, ali dobro propusno tlo. Paprat ne podnosi dugotrajno prevlaživanje, zato je i u teškim glinama preporučljiva drenaža i sadnja na blago povišenu gredicu. Prikladan je blago kiseo do neutralan pH, otprilike 5,5–7. Sadnja se provodi od ožujka do listopada, uz redovito zalijevanje u prvim tjednima kako bi podanak brzo obnovio sitno korijenje. Za zatvoren nasad preporučuje se razmak sadnje 60–80 cm, što odgovara otprilike 2–3 sadnice po 1 m², ovisno o snazi sadnica i željenoj brzini zatvaranja. Najprikladnija je organska gnojidba, primjerice proljetni sloj lisnatice ili komposta, koji ujedno djeluje kao malč i stabilizira vlagu tla. Rez se ograničava na uklanjanje starih, oštećenih listova krajem zime ili rano u proljeće, kako bi došli do izražaja novi smotani izboji. Otpornost razvijenih biljaka na mraz obično iznosi oko −23 do −25 °C. U prvim zimama pomaže malč od lišća ili kore, osobito na mjestima s golomrazicom. Najčešći je problem ljetna suša, zbog koje vrhovi listova posmeđe. U vlažnim godinama na mladim, još smotanim listovima mogu se pojaviti puževi, a inače je vrsta prilično otporna.

Autor: Kristýna | Revizija: 10.02.2026