Metličasta kamenika 'White Hill' - Saxifraga paniculata 'White Hill' Saxifraga paniculata 'White Hill'

Detaljan opis proizvoda

Metličasta kamenika 'White Hill' - niska busenasta trajnica koja pripada sekciji Ligulatae, odnosno rozetastim kamenikama s vapnenačkom inkrustacijom na rubovima listova. U prirodi ima cirkumborealnu rasprostranjenost u planinskim područjima Europe i Kavkaza te u hladnijim dijelovima Sjeverne Amerike, najčešće na stjenovitim izbočinama, siparima i u uskim pukotinama u kojima voda brzo otječe. Kultivar 'White Hill' razvija guste prizemne rozete sivozelenih, kožastih listova koji mogu biti blago dlakavi, a rubovi su im „posuti“ vapnenačkim zrncima. Listovi su usko obrnuto kopljasti, sitno nazubljeni i u rozeti stvaraju čistu, geometrijsku šaru. Rozete su visoke oko 3–5 cm i postupno prelaze u nizak jastučić širok približno 20–30 cm. Pojedinačne rozete nakon nekoliko godina mogu odumrijeti, no busen zadržava oblik zahvaljujući mladim rozetama na kratkim vriježama. U lipnju i srpnju pojavljuju se uspravne stabljike visoke oko 10–15 cm, često crvenkastog odsjaja, koje nose rahle metlice sitnih cvjetova širokih oko 1 cm. Latice su bijele, sredina cvijeta žuta, a cvjetove rado posjećuju sitni oprašivači. U kompoziciji se lijepo slaže s čuvarkućama, žednjacima, aurinijom (Aurinia) i majčinom dušicom, a srebrnasti rub rozeta naglašava strukturu kamena.

Uzgoj: Zahtijeva položaj na punom suncu do blagoj polusjeni i prije svega izvrsnu drenažu, jer je zimska vlaga češći uzrok gubitaka od mraza. Prikladno je siromašno, mineralno tlo sa šljunkom i kamenim agregatom, idealno neutralno do blago lužnato, pH 6,5–7,8. Kod težih tala u sadnu jamu dodaje se krupni pijesak i drobljenac, a površina se često prekriva malčem od šljunka koji smanjuje onečišćenje rozete i rizik od truljenja korijenova vrata. Važno je i strujanje zraka, zato se biljka ne sadi u zaklonjene kutove s dugotrajnim snježnim pokrivačem. Sadnice se nakon sadnje obično brzo primaju, zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje i tijekom duge ljetne suše, a kasnije biljka podnosi suši režim. Gnojidba je umjerena, prikladnije su male doze u proljeće i nakon cvatnje kako bi tkiva dobro dozrela. U proljeće se uklanja oštećeno lišće, a nakon cvatnje mogu se skratiti cvjetne stapke, pa rozeta ostaje kompaktna i uz minimalno uznemiravanje dugovječna. Uzgoj u posudi moguć je uz drenažni sloj i mineralni supstrat s udjelom drobljenca, a zimi je važno zaštititi posudu od dugotrajne kiše. Sadnja je moguća od ožujka do listopada dok tlo nije smrznuto. Uz razmak sadnje 20–25 cm računa se približno 16–20 biljaka po m². Otpornost na mraz u vrtnim uvjetima obično doseže oko -30 °C, najčešći problem je trulež pri prevlaživanju, a povremeno se na cvjetnim stapkama pojavljuju lisne uši ili oštećenja od puževa, osobito tijekom kišnih zima.

Autor: Nikol | Revizija: 8.1. 2026