Metlasti leptospermum 'Martini' Leptospermum scoparium 'Martini'

Detaljan opis proizvoda

Metlasti leptospermum 'Martini' - ukrasni kultivar metlastog leptospermuma, podrijetlom od novozelandske i australske vrste, cijenjen zbog nježne građe grma, zimzelenih aromatičnih listova i obilne cvatnje. Kultivar 'Martini' selekcioniran je zbog kompaktnijeg rasta prikladnog za vrt i upadljivog cvijeta. Oblikuje gust, uspravan do lučno raširen grm koji u zrelosti doseže visinu od otprilike 1,5–2 m i širinu od 1,2–1,8 m, a u povoljnim uvjetima može biti i viši. Grančice su tanke, tamnije, s sitnim uskim listovima dugima oko 1–2 cm, koji nakon gnječenja blago mirišu. Od svibnja do lipnja, ponekad i do srpnja, rascvjetava se mnoštvom jednostavnih zdjeličastih cvjetova nježno do srednje ružičaste boje s tamnijim ružičasto-vinskim okom u sredini. Cvjetovi obično imaju oko 2–3 cm i na tankim grančicama djeluju vrlo lagano, gotovo poput raspršenog oblaka boje. Kultivar je pogodan kao soliter za manje vrtove, u kompozicije vrištine, uz terase i u veće posude. Dobro se kombinira s hebeom, pierisom, niskim rododendronima, heuherama ili travama nježne teksture. Zahvaljujući ranoljetnoj cvatnji i zimzelenom habitusu daje vrtu strukturu i izvan glavne sezone. Također je medonosan.

Uzgoj: U kontinentalnoj Hrvatskoj zahtijeva puno sunce, toplu zavjetrinu i zaštićenu mikroklimu, idealno uz južni ili zapadni zid, gdje ne trpi zbog hladnog vjetra i zimske vlage. Najbolje uspijeva u laganom, vrlo dobro propusnom, radije kiselom do neutralnom tlu s pH otprilike 5,5–7. Teška glinasta i prevlažna tla mu ne odgovaraju. Pri sadnji se preporučuje dodati grublji drenažni materijal, a u posudama koristiti prozračan supstrat za acidofilne drvenaste biljke. Zalijeva se redovito, osobito nakon sadnje i u duljim sušnim razdobljima, a nakon ukorjenjivanja kratkotrajnu sušu podnosi bolje od prevlaživanja. Gnojidba treba biti umjerena, najbolje u proljeće, gnojivom za vrištinske ili cvjetne grmove. Rez obično nije potreban, nakon cvatnje samo se lagano skraćuju izboji koji strše kako bi kultivar zadržao gust oblik. Sadnja se preporučuje od travnja do lipnja ili u ranu jesen, ako ima još dovoljno vremena za ukorjenjivanje. U našoj klimi nije riječ o grmu potpuno pouzdano otpornom na mraz u svim područjima. Odrasle biljke na zaštićenim položajima obično podnose otprilike -8 do -10 °C, a mlade biljke su osjetljivije. Zato se za zimu preporučuje deblji sloj malča, zaštita zone korijena i prekrivanje netkanim tekstilom, a biljke u posudama prezimljuju u hladnom prostoru bez mraza ili sa samo slabim mrazom. Razmak sadnje pri skupnoj sadnji iznosi oko 1–1,2 m. Bolesti se javljaju uglavnom pri prevlaživanju, kada prijeti oštećenje korijena, a od štetnika se mogu pojaviti lisne uši ili crveni pauci. Na dobro odabranom staništu riječ je o kultivaru razmjerno jednostavnog održavanja i izraženog učinka.

Autor: Kristýna | Revizija: 15.04. 2026