Meserveova božikovina 'Smaragd' Ilex × meserveae 'Smaragd'

Detaljan opis proizvoda

Meserveova božikovina 'Smaragd' - zimzeleni kultivar božikovine nastao križanjem europske obične božikovine (Ilex aquifolium) i vrlo otporne vrste Ilex rugosa, koji je u drugoj polovici 20. stoljeća uzgojila američka oplemenjivačica Kathleen Meserve. Zahvaljujući spoju privlačnog lišća i visoke otpornosti na mraz, Meserveove božikovine ubrajaju se među najpouzdanije zimzelene drvenaste biljke za srednjoeuropske uvjete. Kultivar 'Smaragd' razvija gusto razgranat, uspravan grm koji doseže visinu od približno 2–3 m i širinu od 1,5–2 m. Listovi su čvrsti, kožasti, sjajni, tamnozeleni i fino bodljikavi, a svoju zasićenu boju zadržavaju i tijekom zime. U svibnju se otvaraju sitni bijeli cvjetovi koji su izvor hrane kukcima oprašivačima. Ako je riječ o ženskoj biljci i u njezinoj blizini raste odgovarajući muški oprašivač s istim vremenom cvatnje, u jesen razvija ukrasne jarkocrvene plodove koji se na granama često zadržavaju sve do zime. Plodovi su ukrasni, ali nisu jestivi. Kultivar se ističe kao reprezentativan soliter, dio zimzelenih skupina i gusta živica. Vrlo se lijepo kombinira s lovorvišnjama, tisama, rododendronima, pierisima ili ukrasnim travama.

Uzgoj: Božikovinama najbolje odgovara zaštićen položaj na punom suncu do polusjene, idealno u zavjetrini. Mlade biljke bolje podnose zimsko sunce ako imaju dovoljno vlažno tlo i malč u zoni korijena. Grm preferira humusno, srednje teško do lakše tlo koje dobro zadržava vlagu, ali nije trajno prevlaženo. Poželjan je pH u blago kiselom do neutralnom rasponu, no božikovina podnosi i blago lužnata tla ako nisu sklona isušivanju. Površina tla često se malčira korom ili lišćem, što sprječava pregrijavanje i isušivanje finog korijenja. Sadnja se najčešće provodi u proljeće od ožujka do svibnja ili u jesen od rujna do studenog, a biljke u kontejneru mogu se presađivati i u drugim terminima uz osigurano zalijevanje. U prvim godinama nakon sadnje biljci godi redovito zalijevanje, osobito u sušnim razdobljima i tijekom toplih zima. Nakon ukorjenjivanja grm podnosi mrazeve približno do −25 do −29 °C, no mladim biljkama koristi zimski malč u zoni korijena. Rez dobro podnosi, pa je prikladan i za oblikovane živice, u kojima se biljke sade na razmaku od otprilike 0,6–0,8 m, i za slobodne skupine s razmakom sadnje od oko 1,2–1,5 m. Gnojidba se svodi na umjereno dodavanje komposta ili sporotopivih gnojiva za acidofilne drvenaste biljke jednom do dvaput godišnje. Od bolesti i štetnika u sušnim ljetima može patiti od fiziološkog sušenja, koje se očituje žućenjem ili sušenjem rubova listova, a od kukaca se povremeno pojavljuju lisne uši ili štitaste uši. Ipak je riječ o otpornom, dugovječnom grmu koji donosi stalno zelenilo i ujedno osigurava oprašivanje ženskih božikovina u vrtu.

Autor: Jana | Revizija: 28.07.2026