Meserveova božikovina 'Blue Prince' Ilex x meserveae 'Blue Prince'

Detaljan opis proizvoda

Meserveova božikovina 'Blue Prince' - kultivar pripada hibridnim božikovinama nastalima križanjem europskih i istočnoazijskih vrsta s ciljem spajanja elegancije obične božikovine s većom otpornošću na mraz. Ubraja se u skupinu plavih božikovina s tamnozelenim do blago plavkastim listom. U vrtovima oblikuje zimzelen grm ili manje višedebleno stablo koje u našim uvjetima obično doseže 2–3 m visine i 1,5–2 m širine, ovisno o položaju i načinu rezidbe. Habitus je gust, u početku uspravan, kasnije blago raširen. Grane su bez trnova, no listovi imaju tipičan, kruto kožast karakter božikovine. Obrnuto su jajasti do eliptični, dugi 3–6 cm, s lica sjajno tamnozeleni s plavkastim odsjajem, a na rubu fino bodljikavo nazubljeni. Zahvaljujući trajnom tamnom zelenilu grm zadržava oblik tijekom cijele godine i unosi strukturu u vrt u razdoblju kada većina listopadnih drvenastih biljaka djeluje golo. U proljeće, obično u svibnju i lipnju, u pazušcima listova pojavljuju se sitni bjelkasti do krem cvjetovi skupljeni u kratke snopiće. Ovaj je kultivar muški, stvara pelud, ali u uobičajenim uvjetima ne donosi plodove. Služi kao oprašivač ženskim božikovinama, primjerice plavim kultivarima s crvenim bobama, koje bez njegove prisutnosti rađaju manje pouzdano. Biljka je otrovna pri konzumaciji, osobito listovi i plodovi ženskih biljaka, pa se u obiteljskim vrtovima koristi prije svega kao ukrasni element u živicama, za oblikovanje zelenih zidova, zimskih pozadina iza gredica s trajnicama ili kao pratnja vrištinskim i acidofilnim sadnjama.

Uzgoj: Božikovinama najbolje odgovara zaštićen položaj na punom suncu do polusjeni, idealno u zavjetrini. Mlade biljke bolje podnose zimsko sunce ako imaju dovoljno vlažno tlo i malč u zoni korijena. Grm preferira humusno, srednje teško do lakše tlo koje dobro zadržava vlagu, ali nije trajno prevlaženo. Prikladan je pH u blago kiselom do neutralnom rasponu, no božikovina podnosi i blago lužnata tla ako se ne isušuju. Površina tla često se malčira korom ili lišćem, što sprječava pregrijavanje i isušivanje osjetljivog korijenja. Sadnja se najčešće provodi u proljeće od ožujka do svibnja ili u jesen od rujna do studenoga, a biljke u kontejneru mogu se presađivati i u drugim terminima uz osigurano zalijevanje. U prvim godinama nakon sadnje biljci godi redovito zalijevanje, osobito u sušnim razdobljima i tijekom toplih zima. Nakon ukorjenjivanja grm podnosi mrazeve otprilike do −25 do −29 °C, no mlade biljke dobro iskoriste zimski malč u zoni korijena. Rez dobro podnosi, stoga je prikladan i za oblikovane živice, gdje se biljke sade na razmaku od oko 0,6–0,8 m, i za slobodne skupine s razmakom sadnje od oko 1,2–1,5 m. Gnojidba se ograničava na umjereno dodavanje komposta ili sporotopivih gnojiva za acidofilne drvenaste biljke jednom do dvaput godišnje. Od bolesti i štetnika u sušnim ljetima može patiti od fiziološke suše, koja se očituje žućenjem ili sušenjem rubova listova, a od kukaca se povremeno pojave lisne uši ili štitaste uši. Ukupno je riječ o otpornom, dugovječnom grmu koji donosi trajno zelenilo i istodobno osigurava oprašivanje ženskih božikovina u vrtu.

Autor: Nikol | Revizija: 3.12.2025