Meksička naranča 'Sundance' Choisya ternata 'Sundance'

Detaljan opis proizvoda

Meksička naranča 'Sundance' - zimzeleni kultivar meksičke naranče iz porodice rutovki (Rutaceae). Nastao je kao žutolisna mutacija vrste Choisya ternata u Velikoj Britaniji, a u uzgoj je uveden pod trgovačkim nazivom 'Sundance'. Oblikuje gust, zaobljen grm koji obično doseže 1,5–2 m visine i sličnu širinu. Najveći su mu ukras sjajni trodijelni listovi koji se u proljeće otvaraju jarko žuti, a tijekom sezone prelaze u zlatnožute do žutozelene nijanse. Na sunčanom položaju obojenost je najizraženija, u polusjeni djeluje nježnije i zelenije. Protrljani listovi ispuštaju citrusni miris. U svibnju i lipnju pojavljuju se vršne gronje bijelih zvjezdastih cvjetova širokih približno 2–3 cm. Cvjetovi mirisom podsjećaju na cvjetove naranče, a posjećuju ih pčele i drugi oprašivači. Uz povoljno vrijeme slabija druga cvatnja može se pojaviti i krajem ljeta. Kultivar se ističe kao soliter, u manjim skupinama, uz ulaze, na terasama, u zaštićenim gredicama i u većim posudama. Zlatno lišće stvara izražen kontrast s tamnozelenim četinjačama, lovorvišnjama, božikovinom, trajnicama plavih cvjetova i ukrasnim travama.

Uzgoj: U našim uvjetima meksička naranča (Choisya) najsigurnije se uzgaja na punom suncu do blage polusjene, uvijek u toploj zavjetrini s mikroklimom uz zid ili među grmljem, jer zimski vjetar i zimsko sunce pojačavaju isušivanje lišća. Prikladno je humusno, hranjivo i prije svega propusno tlo, a u težim glinama preporučuje se drenažni sloj šljunka i primješavanje pijeska kako korijenje zimi ne bi stajalo u vodi. Optimalna je blago kisela do neutralna reakcija, približno pH 6,0–7,5, a uz dobru odvodnju podnosi i blago vapnenastu podlogu. Sadnja najbolje uspijeva u proljeće (ožujak–svibanj), odnosno početkom jeseni (rujan), kako bi se grm do zime ukorijenio. Zalijevanje je važno prve 1–2 sezone i tijekom duge ljetne suše, stariji grmovi podnose kratka sušna razdoblja, no pri potpunom isušivanju odbacuju dio lišća. Gnojidba se provodi kompostom u proljeće ili sporodjelujućim gnojivom, a u posudi se dodaje u manjim dozama. Rez se provodi nakon proljetne cvatnje laganim skraćivanjem precvalih izboja, a duboko pomlađivanje u staro drvo obično se ne pokazuje uspješnim. Malč od kompostiranog lišća ili kore stabilizira vlažnost i temperaturu tla te štiti korijenov vrat. Otpornost dozrelih biljaka na mraz navodi se otprilike od -15 do -18 °C, a mladi grmovi i biljke u posudama osjetljiviji su. U posudi je važan volumen od najmanje 30–40 l, drenaža i zimska zaštita korijena, a preporučuje se prezimljavanje na zaštićenom mjestu uz ograničeno zalijevanje. Za sadnju u nizu bira se razmak sadnje od približno 0,8–1,2 m, za soliter i skupine 1,2–1,8 m. Od problema se mogu pojaviti lisne uši i štitaste uši, a pri prevlaživanju trulež korijena i pjegavost lišća, pa prevenciju čine prozračan položaj, drenaža i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom.

 Autor: Jana | Revizija: 27.07. 2026