Maximowiczev javor Acer maximowiczianum

Detaljan opis proizvoda

Maximowiczev javor - poznat i pod nazivom nikko javor. Riječ je o rjeđe uzgajanoj listopadnoj vrsti javora smirenog habitusa, trodijelnih listova i izrazite jesenske boje. Potječe iz istočne Azije, osobito iz Kine i Japana, gdje raste u svijetlim planinskim šumama, na rubovima sastojina te u hladnijim i vlažnijim položajima. U europski uzgoj uveden je krajem 19. stoljeća, kada su ga rasadnici Veitch donijeli u Englesku iz sabiranja Charlesa Mariesa. Raste sporo do umjereno brzo i u vrtovima obično oblikuje manje do srednje veliko stablo sa zaobljenom, kasnije široko jajastom krošnjom. U zrelosti doseže približno 8–12 m visine i 5–8 m širine. Kora je siva do tamno sivosmeđa, u starosti fino ispucala. Listovi su nasuprotni, sastavljeni od tri eliptična do jajasta listića, pri čemu je srednji listić najveći i doseže oko 8–12 cm. Lice je mat zeleno, a naličje sivozeleno i nježno pustenasto. U svibnju se pojavljuju sitni žuti cvjetovi u manjim snopićima, vrijedni za kukce oprašivače. Plodovi su krilate dvoperuške koje s vremenom posmeđe. Najveći sezonski učinak dolazi u jesen, kada se lišće boji od svijetložute preko narančaste i ružičaste do crvene. U vrtnoj kompoziciji ističe se kao soliter na travnjaku, na rubu skupina drvenastih biljaka, uz jezerca i ispred tamnih četinjača.

Uzgoj: Preferira stanište na suncu do polusjene, a u toplijim dijelovima kontinentalne Hrvatske pogoduje mu lagana polusjena i zaštićen položaj s ujednačenijom vlagom. Vrsta podnosi hladnije položaje, no mladim biljkama odgovaraju zavjetrina, deblji sloj malča i tlo bez zimskog prevlaživanja. Najbolje raste u humusnom, hranjivom, ilovastom do glinasto-ilovastom tlu koje je propusno, ali se ne isušuje u dubinu. Prikladan pH je približno 5,5–7,5. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a stabla s korijenovom grudom najbolje od studenoga do travnja, ako tlo nije smrznuto. Kod soliterne sadnje ostavlja se razmak od najmanje 5–8 m od građevina i drugih drvenastih biljaka. Za živicu se ova vrsta ne koristi. Nakon sadnje preporučuju se učvršćivanje debla, zdjelica za zalijevanje i malč u sloju od 5–7 cm, postavljen tako da ne dodiruje koru. U prve 2–3 godine važno je dublje zalijevanje u sušnim tjednima, kasnije stablo bolje podnosi kratkotrajnu sušu, no trajna suša smanjuje jesensku obojenost. Gnojidba je dovoljna u proljeće kompostom ili sporodjelujućim gnojivom. Rez se ograničava na suhe, oštećene i grane koje se križaju. Uzgoj u posudi moguć je samo kratkoročno kod mladih biljaka. Dozrele biljke u našim su uvjetima otporne na mraz približno do -26 °C do -29 °C. Vrsta je razmjerno otporna, a mogu se pojaviti lisne uši, crveni pauci, pjegavost lišća ili pepelnica.

Autor: Nikol | Revizija: 25.6. 2026