Marokanska metvica Mentha spicata 'Marocco'

Detaljan opis proizvoda

Marokanska metvica - pripada klasastim metvicama koje se uzgajaju zbog blago slatkog, čisto mentolnog mirisa koji se dobro ističe i u napitku. Vrsta Mentha spicata potječe iz umjerenog pojasa Europe i zapadne Azije, a u prirodi raste na vlažnijim livadama i uz vode. Sorta razvija uspravne četverobridne stabljike i podzemne podanke zahvaljujući kojima se širi u stranu te tijekom sezone oblikuje nasad visok oko 50–60 cm i širok približno 60 cm. Listovi su nasuprotni, kopljasti do jajoliki, pilasta ruba, na naličju fino dlakavi. Kada se protrljaju, oslobađaju eterična ulja s udjelom mentola i karvona. U srpnju i kolovozu pojavljuju se vršni klasovi sitnih usnatih cvjetova svijetloljubičaste do bjelkaste boje koji privlače pčele i druge oprašivače. Listovi se upotrebljavaju svježi i sušeni za čaj od metvice, limunade, sirupe, voćne salate te za aromatiziranje deserta od jogurta. U usporedbi s običnom paprenom metvicom okus je manje oštar pa se često bira za napitke. U nasadima začinskog bilja kombinira se s matičnjakom, majčinom dušicom ili lavandom, gdje stvara mekši zeleni prijelaz između drvenastih aromatičnih biljaka. Zahvaljujući podzemnim izdancima ponaša se kao trajnica pokrivačica tla pa je prikladna i za veće žardinjere, u kojima brzo obrasta rubove.

Uzgoj: Biljka najbolje uspijeva na punom suncu do polusjene, u toplijoj mikroklimi s dobrim strujanjem zraka i u zavjetrini, koja smanjuje isušivanje listova i pritisak bolesti. Najbolje raste u humusnom, hranjivom tlu koje je stalno umjereno vlažno, ali ne i prevlažno. U težim glinastim tlima pokazao se korisnim dodatak komposta i krupnijeg materijala za otjecanje vode, a u posudi je važan drenažni sloj. Okvirno joj odgovara pH 6,0–7,5. Zalijevanje treba biti redovito, pri uzgoju u posudi češće, jer se korijenova gruda brže isušuje. Dugotrajna suša smanjuje aromu i povećava pojavu hrđe metvice i grinja, stoga je otpornost na sušu niska do srednja. Gnojidba se temelji na kompostu u proljeće i po potrebi umjerenom dodavanju hranjiva tijekom sezone, a u posudi na slabijem, ali redovitom doziranju. Nasad se održava skraćivanjem nakon glavne berbe ili nakon cvatnje, čime se potiče zgušnjavanje i nježniji prirast, a stariji busen često se nakon 3–4 godine obnavlja dijeljenjem. Malč od komposta stabilizira vlažnost i suzbija korov. Sadnja se provodi od ožujka do listopada, cvatnja većine metvica pada u razdoblje od srpnja do rujna, a lišće se bere kontinuirano od svibnja do rujna i najjače miriše prije cvatnje. Otpornost na mraz razvijene biljke kreće se, ovisno o vrsti i staništu, približno od −20 do −30 °C. U posudi postoji opasnost od promrzavanja korijenove grude, stoga se preporučuje izolacija posude i zaštićeno mjesto. Za početnike je praktično ograničiti širenje podanaka korijenovom barijerom ili uzgojem u posudi. Preporučeni razmak sadnje iznosi otprilike 30–40 cm kod nižih tipova i 40–50 cm kod snažnijih, što odgovara oko 4–9 biljaka po m². Među česte probleme ubrajaju se hrđa metvice, pepelnica i pjegavosti lista, a od štetnika lisne uši, tripsi i grinje, osobito pri suši i pregustom nasadu.

Autor: Kristýna | Revizija: 19.02. 2026