Maklura Maclura pomifera

Detaljan opis proizvoda

Maklura  - ovo srednje visoko listopadno stablo u zrelosti doseže visinu od 10 do 15 m i širinu krošnje od oko 6 do 10 m. Maklura ima jajolike listove cijelog ruba s dugim šiljastim vrhom, koji su s lica sjajni, zasićeno zeleni, a u jesen se boje u žarko žute tonove. Grane ove vrste na mladicama nose oštre trnove duljine oko 1 do 2 cm. Biljka je dvodomna, pa je za oprašivanje potrebna i muška i ženska biljka. Cvjetovi se pojavljuju od svibnja do lipnja, neupadljivi su i zelenkaste boje. Ženska stabla od rujna do listopada rađaju upadljive, kuglaste i izrazito kvrgave zbirne plodove promjera do 12 cm. Plodovi su žutozelene boje i pri rezanju ispuštaju ljepljivo mlijeko. Gorkog su okusa i nisu jestivi za ljude, no šire ugodan citrusni miris. Botanička je zanimljivost iznimna tvrdoća i elastičnost drva, koje su u prošlosti američki starosjedioci koristili za izradu najkvalitetnijih lukova. Stablo bez oštećenja podnosi zimske temperature do -24 °C. U vrtnoj arhitekturi maklura nalazi primjenu ponajprije kao impozantan soliter u velikim vrtovima, krajobraznim parkovima ili gradskom zelenilu, gdje podnosi i onečišćen zrak. U prošlosti se rado sadila u neprohodne, trnovite živice i vjetrobrane. Pri sadnji u slobodno rastuće zaštitne pojaseve ili nerezane živice preporučuje se razmak sadnje između pojedinih biljaka od 1,5 do 2 m kako bi nastala neprohodna prepreka.

Uzgoj:  Zahtijeva otvoren, potpuno osunčan i topao položaj, koji je nužan za pravilan razvoj drva i stvaranje karakterističnih velikih plodova. U sjeni raste sporo i slabo se grana. Idealno je duboko, dobro propusno, hranjivo ilovasto-pjeskovito tlo neutralnog do blago lužnatog pH. Biljka je ipak iznimno nezahtjevna i može rasti i u siromašnim, suhim, kamenitim ili pak teškim glinastim tlima, a vrlo dobro podnosi i povećanu zaslanjenost supstrata te gradske uvjete. Zalijevanje mora biti redovito kod mladih biljaka nakon sadnje kako bi se pouzdano ukorijenile. Odrasla stabla i grmovi imaju dubok, snažan korijenov sustav zahvaljujući kojemu su iznimno otporni na sušu i dodatno zalijevanje im više nije potrebno. Gnojidba kod starijih biljaka nije nužna, a kod mladih biljaka rast se u proljeće može potaknuti unošenjem komposta ili uravnoteženog gnojiva. Rez maklura podnosi vrlo dobro i vrlo brzo se obnavlja, što se u njezinoj domovini koristi za oblikovanje neprohodnih živica (biljka ima oštre trnove). Uzgojni rez mladih stabala provodi se krajem zime ili u rano proljeće, kada se uklanjaju grane koje se križaju i oblikuje se krošnja. Pri sadnji u živice preporučuje se razmak sadnje od 50 do 80 cm, a kod soliternih stabala potrebno je uzeti u obzir buduću širinu krošnje i saditi ih na udaljenosti od nekoliko metara od građevina. Biljka je u zrelosti potpuno otporna na mraz (do -24 °C), no mlade sadnice tijekom ekstremnih zima mogu promrzavati, pa se u prvim godinama nakon sadnje preporučuje zaštititi donji dio debla nagrtanjem lišća ili granama četinjača.

Autor: Lucie | Revizija: 1.6. 2026