Magelanska fuksija 'Whitenight's Pearl' Fuchsia magellanica 'Whitenight's Pearl'

Detaljan opis proizvoda

Magelanska fuksija 'Whitenight's Pearl' - kultivar 'Whiteknights Pearl' uzgojen je u Velikoj Britaniji (John O. Wright, oko 1980.), a u prodaji se ponekad navodi i kao 'Whitenight's Pearl'. Tvori uspravan, bogato razgranat grm s jačim, zelenim do crvenkastim izbojima koji se tijekom sezone blago lučno povijaju pod težinom cvjetova. U našim uvjetima obično naraste 0,9–1,2 m u visinu i širinu, a na toplijim položajima i u vlažnijem tlu s vremenom može doseći i 1,3–1,5 m. Listovi su sitni, kopljasti i tamnozeleni, s naličja svjetliji, a na suncu dolazi do izražaja njihov blagi sjaj. Od lipnja do prvih mrazova na ovogodišnjim izbojima razvija mnoštvo pojedinačnih visećih cvjetova s dugom, vitkom cijevi. Cijev je bijela do bjelkasta, lapovi su svijetloružičasti sa zelenim vršcima, a vjenčić ružičast, pa cvjetovi izdaleka djeluju gotovo sedefasto. Cvjetovi su bogat izvor nektara za oprašivače, a grm se ističe kao dugo cvatući soliter, u prednjem dijelu mješovitih skupina grmova i u većim posudama, gdje unosi lagan, romantičan naglasak.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na suncu do blage polusjene u toploj zavjetrini, koja smanjuje oštećenja od vjetra i zimsko isušivanje. Najbolje se pokazalo humusno, hranjivo i dobro drenirano tlo, stalno umjereno vlažno, s pH približno 5,5–7,0. Nakon sadnje od ožujka do listopada, izvan razdoblja mrazova, važno je redovito zalijevanje, jer se korijenova gruda ne smije dugo isušivati, no prevlaživanje povećava rizik od truleži. Malč od lisnatog komposta ili kore stabilizira vlagu i zimi štiti korijenov vrat. U proljeće pomaže dodatak komposta ili sporotopivo gnojivo, a ljeti se dobrom pokazala prihrana s većim udjelom kalija za dozrijevanje izboja. Rez se provodi tek u proljeće, kada se uklanjaju promrzli dijelovi i skraćuju predugi izboji, kako bi se grm brzo zgusnuo i razvio više cvjetova. Za hladnijih zima nadzemni dijelovi mogu promrznuti sve do tla, no biljka obično ponovno potjera iz osnove. Otpornost dozrelih biljaka na mraz navodi se do približno -23 °C, a mladim biljkama odgovara debeo sloj malča i zaštita od hladnog, isušujućeg vjetra. U posudama se preporučuje prezimljavanje korijenove grude u prostoru bez mraza ili izolacija posude, jer promrzavanje nastupa brže nego u tlu. Pri sadnji se ostavlja razmak oko 0,9–1,2 m, a za nisku cvatuću živicu približno 0,6–0,8 m. Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica i pjegavost lišća, a od štetnika lisne uši, bijela mušica i crveni pauci, osobito za suše i pri prevelikoj gustoći.

Autor: Nikol | Revizija: 25.2. 2026