Mačja metvica 'Leeds Castle' - Nepeta 'Leeds Castle' Nepeta 'Leeds Castle'

Detaljan opis proizvoda

Mačja metvica 'Leeds Castle'  - višegodišnja trajnica iz porodice usnača prirodno uspravnog, blago raširenog habitusa. Oblikuje busene obično visoke 60–90 cm i široke 40–60 cm, sa sivozelenim, nježno dlakavim listovima koji nakon trljanja ispuštaju začinski miris. Od svibnja do srpnja na stabljikama purpurnog tona razvijaju se klasovi dvousnih cvjetova u nijansama od lila do svijetloplave, često s novim valom cvatnje krajem ljeta nakon orezivanja ocvalih stabljika. Cvjetovi pružaju nektar i pelud pčelama, bumbarima i leptirima, a kultivar se primjenjuje na gredicama trajnica, u šljunčanim nasadima i uz rubove staza. U kompozicijama se lijepo slaže s ružama, kaduljama, lavandom, stolisnicima ili ukrasnim travama, gdje naglašava meku teksturu nasada. U botaničkim izvorima navodi se i pod imenom Nepeta longipes, koje se pojavljuje u vrtlarskoj praksi. Nije riječ o jestivoj biljci, već o ukrasnom kultivaru cijenjenom zbog stabilnog oblika i dugih, vitko postavljenih cvjetnih klasova. Za razliku od prave mačje metvice (Nepeta cataria), mačkama je obično manje privlačan, pa nasadi češće ostaju neoštećeni.

Uzgoj:  Najbolje mu odgovaraju puno sunce do polusjena i propusno, radije suše tlo. Podnosi i siromašnija staništa, dok mu u teškim i trajno prevlažnim tlima vijek trajanja postaje kraći. Preporučuje se drenaža i dodatak šljunka ili pijeska, a u posudama supstrat za začinsko bilje s većim udjelom mineralne komponente. Odgovara mu reakcija tla približno pH 6,5–8,0. Biljke se najčešće sade od ožujka do listopada, nakon sadnje supstrat se održava umjereno vlažnim, a nakon ukorjenjivanja biljka je dobro otporna na sušu. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljan kompost ili mala količina sporotopivog gnojiva, a pregnojenost dušikom dovodi do mekših izboja. Nakon glavnog vala cvatnje nasadi se obično skraćuju, što potiče kompaktniji rast i novo zametanje cvjetova. Otpornost razvijenih biljaka na mraz u uvjetima kontinentalne Hrvatske iznosi približno do -25 °C, a zimi mu odgovara radije suše tlo i prozračan položaj bez dugotrajnog zadržavanja snijega. Preporučeni razmak sadnje je 40–50 cm, približno 4–6 biljaka po m². Od bolesti se u vrućem i suhom ljetu može pojaviti pepelnica, a dobro strujanje zraka i izbjegavanje prevlaživanja smanjuju njezinu pojavu. U proljeće se na mladim izbojima mogu pojaviti puževi. Za sušenje se nadzemni dio najčešće bere na početku cvatnje, kada je aroma najizraženija. Preporučuje se malčiranje šljunkom, koje održava korijenov vrat sušim i smanjuje rast korova. Ako se želi ograničiti samosijanje, ocvali klasovi se redovito uklanjaju. U posudama se korijenova gruda zimi štiti od promrzavanja omotavanjem, a biljka se smješta u zavjetrinu.

Autor: Kristýna | Revizija: 20. 02. 2026