Ludovikov pelin 'Silver Queen' - Artemisia ludoviciana 'Silver Queen' Artemisia ludoviciana 'Silver Queen'

Detaljan opis proizvoda

Ludovikov pelin 'Silver Queen'  - višegodišnji ukrasni kultivar sjevernoameričke vrste izrazito srebrnastog lišća. Izvorna vrsta raste na prerijama, suhim livadama, pjeskovitim padinama i otvorenim staništima zapadnog i središnjeg dijela Sjeverne Amerike, gdje dobro podnosi sunce, vjetar i siromašnija tla. Kultivar razvija uspravne do blago raširene izboje s uskim, kopljastim, nježno pustenastim listovima srebrnastosive do bijelosrebrnaste boje. Doseže visinu od približno 60–90 cm i širinu od 60–100 cm, a u bogatijem tlu može se podancima širiti u veći nasad. Listovi pri dodiru mirišu, a njihov je miris biljni, gorkast i tipičan za pelin. Od srpnja do rujna pojavljuju se sitne žućkaste do sivobijele glavice u rijetkim metlicama, no ukrasni učinak ponajprije nosi lisna masa. Za jači srebrni učinak cvjetne stabljike često se uklanjaju još prije potpunog otvaranja. Kultivar se ističe kao svijetli kontrast među ružama, kaduljama, mačjom metvicom, lavandom, rudbekijama, žednjacima, perovskijama, ukrasnim travama i grmovima tamnog lišća. Prikladan je za suhe gredice trajnica, šljunčane nasade, seoske dijelove vrta, prirodne rubove i veće posude. U narodnoj medicini srodne vrste pelina tradicionalno su se koristile zbog aromatičnih eteričnih ulja i gorkih tvari, no ovaj se kultivar uzgaja prvenstveno kao ukrasna lisnata trajnica i nije namijenjen uobičajenoj konzumaciji.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, gdje ima najčvršći rast i najsvjetliju boju lišća. Tlo treba biti propusno, lakše, pjeskovito-ilovasto do kamenito, prije suho do umjereno vlažno, s pH vrijednošću od približno 6,0–8,0. Dobro podnosi neutralno do vapnenastije tlo, a ne odgovara mu teško, mokro i zbijeno tlo. Sadnja se provodi od ožujka do svibnja te od rujna do listopada. U skupinama se sadi 4–6 komada po m², a u rubovima uz razmak sadnje od 40–50 cm. Nakon sadnje preporučuje se redovitije zalijevanje do ukorjenjivanja, a kasnije biljka dobro podnosi sušu i zalijeva se uglavnom tijekom dugotrajne ljetne suše. Gnojidba treba biti umjerena jer bogato tlo i višak dušika potiču mekan rast i slabije obojenje. U proljeće se uklanjaju suhi ostaci izboja, a tijekom sezone busen se nakon cvatnje ili pri rastresanju može prikratiti kako bi ponovno razvio gustu srebrnu masu. Podanci se u rahlom tlu mogu brže širiti u okolinu, pa se u manjim gredicama preporučuje redovito ograničavanje rubova. Otpornost na mraz dozrelih biljaka iznosi približno −25 °C do −30 °C. Bolesti i štetnici javljaju se rijetko, a glavni je rizik truljenje tijekom vlažne zime, pepelnica u prekomjerno gnojenom nasadu te oštećenja mladih izboja od puževa.

Autor: Kristýna | Revizija: 29.06. 2026