Lovorvišnja 'Mano' Prunus laurocerasus 'Mano'

Detaljan opis proizvoda

Lovorvišnja 'Mano' - zimzeleni grm podrijetlom iz jugoistočne Europe i Male Azije, koji se u vrtovima koristi kao zaklon i kao oblikovana drvenasta biljka. Kultivar 'Mano' opisuje se kao kompaktna, gusto razgranata i sporije rastuća selekcija, povezana s mađarskim dendrologom i uzgajivačem dr. Elemérom Barabitsom. U zrelosti obično doseže približno 1,5–2 m visine i sličnu širinu, a često se cijepi i na deblo radi pravilne, kuglaste krošnje. Listovi su manji nego kod krupnolisnih lovorvišanja, kožasti, izrazito sjajni, tamnozeleni, obično dugi oko 6–10 cm, a u proljeće se mogu pojaviti brončani do crvenkasti mladi izboji. U svibnju i lipnju razvijaju se uspravni grozdovi sitnih bijelih do krem cvjetova, blago mirisnih i privlačnih oprašivačima. Krajem ljeta dozrijevaju tamne koštunice koje nisu namijenjene jelu. Biljka je otrovna, osobito listovi i sjemenke sadrže cijanogene glikozide.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na suncu do polusjene, a u toplijim područjima podnosi i svjetliju sjenu. Za sigurno prezimljavanje preporučuju se zavjetrina i zaštićena mikroklima, izvan dosega isušujućeg vjetra i oštrog sunca u kasnu zimu. Odgovara joj humusno, hranjivo i propusno tlo ravnomjerne vlažnosti, a dugotrajno prevlažno tlo povećava rizik od propadanja korijena, pa je važna drenaža. Preporučuje se pH od približno 5,5–7,0. Sadnja se obično provodi od ožujka do studenog, ovisno o vremenu, a nakon sadnje ključno je redovito zalijevanje, kod zimzelenih biljaka i zimsko zalijevanje tijekom odmrzavanja. Nakon ukorjenjivanja podnosi kratkotrajnu sušu, no dulja suša može se očitovati sušenjem rubova listova, pa pomaže cjelogodišnji malč od kore ili kompostiranog lišća. Gnojidba u proljeće kompostom ili sporotopivim gnojivom za zimzelene drvenaste biljke potiče gustoću lišća, a pretjerana gnojidba dušikom povećava sklonost promrzavanju. Rez dobro podnosi, a kod živica se najčešće provodi nakon cvatnje ili krajem ljeta. Cvatnja je u pravilu u travnju i svibnju, tamni plodovi dozrijevaju od kraja ljeta do jeseni i nisu namijenjeni jelu. Otpornost na mraz prema izvorima najčešće se navodi u rasponu od –15 do –23 °C, otporniji kultivari mogu biti ocijenjeni i niže, a mladi nasadi imaju koristi od malča. Za živicu se ostavlja razmak sadnje od približno 50–80 cm, ovisno o bujnosti kultivara. U posudi se uzgaja u većem volumenu supstrata s drenažom, uz redovito zalijevanje i zimsku zaštitu posude od smrzavanja. Od bolesti se mogu pojaviti pjegavost i šupljikavost lista, a od štetnika lisne uši ili pipe, a probleme ograničavaju stanište bez prevlaživanja i uravnotežena prehrana.

Autor: Kristýna | Revizija: 13.02.2026