Lovorvišnja 'Greentorch' Prunus laurocerasus 'Greentorch'

Detaljan opis proizvoda

Lovorvišnja 'Greentorch' - zimzelena drvenasta biljka podrijetlom iz jugoistočne Europe i Male Azije, cijenjena zbog gustog lišća i dobre podnošljivosti reza. Kultivar 'Greentorch' europski je registrirana, licencijom zaštićena selekcija, opisivana kao kompaktni „zeleni plamen“ uskog i dobro razgranatog rasta. U zrelosti doseže otprilike 2–2,5 m visine i 0,8–1,4 m širine, pa je prikladan za manje vrtove, predvrtove i uže živice. Listovi su kožasti, zasićeno zeleni i sjajni, obično dugi 8–10 cm, a na izbojima se zadržavaju i preko zime. U travnju i svibnju pojavljuju se uspravni cvatovi sitnih krem-bijelih cvjetova, nježnog mirisa i privlačni oprašivačima. Nakon cvatnje mogu se razviti tamne koštunice, koje nisu jestive. Biljka je otrovna. Osobito listovi i sjemenke sadrže cijanogene glikozide. Lovorvišnja je općenito omiljen element živica, jer tvori gust i neprozirni grm.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na suncu do polusjene, a u toplijim krajevima podnosi i svjetliju sjenu. Za sigurno prezimljavanje preporučuju se zavjetrina i zaštićena mikroklima, dalje od isušujućeg vjetra i oštrog sunca u kasnu zimu. Odgovara joj humusno, hranjivo i propusno tlo ujednačene vlažnosti. Dugotrajno prevlaživanje povećava rizik od propadanja korijena, zato je drenaža važna. Preporučuje se pH od približno 5,5–7,0. Sadnja se obično provodi od ožujka do studenoga, ovisno o vremenu. Nakon sadnje ključno je redovito zalijevanje, a kod zimzelenih biljaka i zimsko zalijevanje tijekom odjuge. Nakon ukorjenjivanja podnosi kratkotrajnu sušu, no dulja suša može se očitovati sušenjem rubova listova, pa pomaže cjelogodišnji malč od kore ili kompostiranog lišća. Proljetna gnojidba kompostom ili sporotopivim gnojivom za zimzelene drvenaste biljke potiče gustoću lišća. Pregnojenost dušikom povećava sklonost promrzavanju. Rez se dobro podnosi, a kod živica se najčešće provodi nakon cvatnje ili krajem ljeta. Cvatnja obično pada u travanj i svibanj, a tamni plodovi dozrijevaju krajem ljeta do jeseni i nisu jestivi. Otpornost na mraz prema izvorima najčešće iznosi od –15 do –23 °C. Otporniji kultivari mogu se ocjenjivati i nižim vrijednostima, a mladim nasadima koristi malč. Za živicu se ostavlja razmak sadnje od približno 50–80 cm, ovisno o bujnosti kultivara. U posudi se uzgaja u većem volumenu supstrata s drenažom, uz redovito zalijevanje i zimsku zaštitu posude od promrzavanja. Od bolesti se mogu pojaviti pjegavost i šupljikavost lista, a od štetnika lisne uši ili pipe. Probleme smanjuju položaj bez prevlaživanja i uravnotežena prehrana biljke.

Autor: Kristýna | Revizija: 13.02.2026