Ljuskava kleka 'Starfish' Juniperus squamata 'Starfish'

Detaljan opis proizvoda

Ljuskava kleka 'Starfish' - ovaj kultivar plijeni pozornost vrlo karakterističnim, simetričnim habitusom u kojem grane rastu iz središta grma zrakasto prema stranama, a njihovi se vrhovi elegantno savijaju prema tlu, što pri pogledu odozgo vjerno oponaša oblik morske zvijezde. Gusto, ljuskasto do igličasto lišće raspoređeno je u zbijenim pršljenima i nosi intenzivnu čeličnoplavu do srebrnastu boju koja se ne mijenja ni tijekom hladnih zimskih mjeseci. Rast je spor i vrlo kompaktan, a u desetoj godini biljka doseže visinu od oko 30 do 40 cm pri širini od 60 do 80 cm. U zrelosti se širina grma ustaljuje na 1 do 1,2 metra uz zadržavanje konačne visine do 50 cm. Plodovi su sitni, jajoliki češeri koji nakon dozrijevanja poprimaju sjajnu crnoplavu boju i sadrže smolasta eterična ulja koja nakon trljanja oslobađaju karakterističan miris. Cijela je biljka pri gutanju blago otrovna, a bodljikave iglice mogu osjetljivoj koži uzrokovati manji mehanički nadražaj, što se preporučuje uzeti u obzir u vrtovima u kojima borave mala djeca. U vrtnoj arhitekturi predstavlja cijenjen strukturni element suvremenih kompozicija, gdje stvara upečatljiv kontrast u blizini tamnozelenih mahovina, svijetlog riječnog šljunka ili trajnica karminskih cvjetova.

Ljuskava kleka zimzelena je četinjača poznata po gustom, kompaktnom rastu i dekorativnim ljuskastim iglicama koje mogu imati plavozelenu do sivozelenu nijansu. Ova vrsta kleke obično doseže visinu od oko 1 do 3 metra, s raširenim, jastučastim ili grmolikim oblikom, zbog čega je prikladna za kamenjare, gredice i kao pokrivačica tla. Zahvaljujući atraktivnim iglicama i kompaktnom obliku ljuskava se kleka često koristi u suvremenim vrtovima, u kamenjarima, ali i kao dio živica ili niskih obruba gredica. Održavanje je minimalno, dovoljna je povremena rezidba radi očuvanja željenog oblika i zdravlja biljke.

Uzgoj: Kleka nije zahtjevna za uzgoj, no mora joj se osigurati propusno tlo bez zimskog prevlaživanja. Najbolje uspijeva na punom suncu, podnosi i polusjenu, dok se u sjeni prorjeđuje i gubi plavu nijansu. Prikladni su ilovasto-pjeskoviti do kameniti supstrati s drenažom, pH približno 5,5–8,0, a dobro podnosi i vapnenastu podlogu. U prvoj godini nakon sadnje ključno je redovito zalijevanje, a nakon ukorjenjivanja izrazito je otporna na sušu te podnosi vjetar i gradske uvjete. Gnojidba se obično ograničava na umjerenu proljetnu dozu gnojiva za četinjače, a višak dušika dovodi do mekših prirasta. Rez obično nije potreban, a eventualne korekcije provode se krajem zime ili rano u proljeće uklanjanjem oštećenih izboja. U područjima s teškim mokrim snijegom pokazalo se korisnim zimsko povezivanje krošnje kako se grane ne bi razmicale. Sadnice u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, ovisno o vremenu, a u posudama se preporučuje zaštititi korijenovu grudu od promrzavanja. Otpornost na mraz dozrelih biljaka navodi se približno do -28 do -34 °C. Godišnji prirasti često se kreću oko 10–20 cm, a u zrelosti se u vrtovima može očekivati otprilike 3–5 m visine i 0,6–1,0 m širine. Pri sadnji u nizu ostavlja se razmak sadnje od oko 0,6–0,8 m, a za solitere i skupine 0,8–1,2 m. Od bolesti i štetnika mogu se pojaviti crveni pauci, štitaste uši i hrđe roda Gymnosporangium, stoga se isplati održavati biljke prozračnima i ne prelijevati ih.

Autor: Nikol | Revizija: 2.6. 2026