Ljetni jorgovan Butterfly Candy 'Little White' Buddleja davidii Butterfly Candy 'Little White'

Detaljan opis proizvoda

Ljetni jorgovan Butterfly Candy 'Little White' - jedan od manjih kultivara omiljenog leptirova grma. Raste gusto i ujednačeno u polukuglast grm, u našim uvjetima obično visine i širine 60–80 cm. Izboji nose naizmjenične, kopljaste listove sivozelene boje, s naličja nježno pustenaste, što smanjuje isparavanje i pridonosi otpornosti na ljetno sunce. Cvatovi se razvijaju na vrhovima ovogodišnjih mladica. Od srpnja do rujna grm nosi upadljive, mirisne bijele metlice sa sitnim narančastim okom u sredini pojedinačnih cvjetova. Miris je sladak i medni, posebno izražen u toplijim danima, a privlači raznoliki kukce – leptire, pčele i bumbare. Zahvaljujući niskom i čvrstom habitusu dolazi do izražaja u prednjim dijelovima mješovitih gredica, kao rub staza, u šljunčanim sadnjama i u većim pokretnim posudama. U kompoziciji se dobro slažu biljke sličnih zahtjeva za svjetlom i suhljim, propusnim tlom, primjerice lavanda, mačja metvica, žednjak i niže ukrasne trave. Bijeli cvjetovi s nježnim okom djeluju kao smiren naglasak koji objedinjuje sadnju i ističe boje ljetnih trajnica. Metlice se kratkotrajno mogu koristiti za rezano cvijeće.

Davidova budleja vitak je, uspravan grm rijetko i nepravilno raspoređenih grana koje dosežu visinu od 50 do 500 cm. Mladice duge i do dva metra bjelkasto su pustenaste, oble ili blago uglate. Listovi su tamnozeleni, kopljasti, s nježno sivo pustenastim naličjem. Cvatovi su uspravne vršne metlice duljine 4–30 cm, a cvjetovi u raznim nijansama ružičaste i vinske boje mirisni su i privlače mnoštvo leptira. Upravo mu je to svojstvo donijelo jedno od narodnih imena – leptirov grm. Podrijetlom je iz Kine i jedna je od najotpornijih i najpopularnijih vrsta roda Buddleja. Otkrivena je oko 1887. godine i postupno se proširila gotovo po cijeloj Europi. Raste od Sredozemlja na jugu do sjeverne Norveške te od zapadne Španjolske do Bugarske na istoku. Vrsta je zabilježena i na jugu Afrike, u Zambiji, Zimbabveu i Južnoafričkoj Republici. U Sjevernoj Americi raste na istočnoj i zapadnoj obali Kanade i Sjedinjenih Država, gotovo u cijeloj Srednjoj Americi i na sjeveru Južne Amerike. Raste u gotovo svim saveznim državama Australije, na Novom Zelandu i na Havajima, gdje se udomaćila u prirodi. Biljka podnosi širok raspon uvjeta i uspijeva u pojasu od umjerenog do suptropskog. Najbolje uvjete za rast pruža joj sunčano i toplo stanište s dovoljno vlažnim i propusnim tlom bogatim kalcijem, kakva su primjerice odlagališta građevinskog otpada. Osim toga ne smeta joj onečišćen zrak. Danas se Davidova budleja ubraja među najomiljenije vrtne biljke i često se sadi zbog nezahtjevnog uzgoja. Uzgojeno je više od devedeset kultivara različitih oblika i boja cvjetova ili listova.

Uzgoj:  Odgovara mu topao, sunčan i prozračan položaj s dobrom drenažom. Odabire se propusno, ilovasto-pjeskovito do ilovasto tlo s pH oko 6,0–7,5, a dugotrajno prevlaživanje smanjuje vitalnost i zimsku otpornost. Sadnja se provodi od ožujka do listopada. Mladim biljkama u prvoj zimi pogoduje malč oko korijenovog vrata i lagana zaštita od promrzavanja tla. U kontinentalnoj Hrvatskoj navodi se otpornost na mraz do oko −20 °C, a na povoljnom mikroklimatskom položaju kratkotrajno i do −23 °C. Rani proljetni mrazevi mogu oštetiti izboje koji kreću, no nakon reza grm obično dobro potjera. Svakog proljeća preporučuje se niski rez na 20–40 cm, čime se potiče snažan prirast i dulje metlice u istoj sezoni, a tijekom ljeta pogoduje redovito uklanjanje ocvalih cvatova. Nakon sadnje zalijevanje je redovito, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi i suša razdoblja - u vrućim ljetima pomaže lagani mineralni malč. Gnojidba je umjerena, jednom u proljeće sporotopivim gnojivom za cvatuće grmove. U posudi uzgoj uspijeva u volumenu od 40 l i više, uz prezimljavanje u zavjetrini uz kuću. Od bolesti i štetnika mjestimično se javljaju lisne uši i grinje u suši, a od gljivičnih bolesti pjegavosti i sušenje grančica - prevencija su prozračan položaj, tlo bez prevlaživanja i redovit proljetni rez.

 Autor: Nikol | Revizija: 20.11.2025