Ljetni jorgovan Butterfly Candy 'Little Purple' Buddleja davidii Butterfly Candy 'Little Purple'

Detaljan opis proizvoda

Ljetni jorgovan Butterfly Candy 'Little Purple' - kultivar pripada modernoj nizozemskoj oplemenjivačkoj seriji Butterfly Candy. Kultivare ove serije uzgojio je u Nizozemskoj oplemenjivač Johannes Adrianus Maria Koot u tvrtki Botanic Experience, a na tržište su uvedeni u suradnji s rasadnikom Van Son & Koot i licencijskom tvrtkom Plantipp. Riječ je o patuljastom, gusto razgranatom kultivaru koji oblikuje nizak, prirodno kuglast grm visok približno 60–80 cm i slične širine. Grane su čvrste i kratke, a nose uske, sivozelene do srednje zelene listove s finim dlačicama, tipične za vrstu Buddleja davidii. Od srpnja do rujna na vrhovima izboja pojavljuju se 10–15 cm duge, guste metlice zasićeno purpurnoljubičastih cvjetova sa svijetlim do narančastijim okom. Cjevasti cvjetovi imaju izrazito sladak, medeni miris i snažno privlače leptire, pčele i bumbare. Zahvaljujući kompaktnom rastu, obilnoj i ponovljenoj cvatnji te izraženom mirisu, kultivar nalazi primjenu na manjim ukrasnim gredicama, u vrtovima za leptire i pčele, na mješovitim gredicama s trajnicama te u većim posudama na balkonu ili terasi. Posebno dolazi do izražaja u kombinaciji s trajnicama koje podnose sušu, poput mačje metvice, kadulje, gaure, niskih ruža ili ukrasnih trava, gdje većim dijelom ljeta donosi obzor zasićeno ljubičastih cvjetova.

Davidova budleja vitak je, uspravan grm s rijetko i nepravilno raspoređenim granama, koji doseže visinu od 50 do 500 cm. Mladice, duge do dva metra, bjelkasto su pustenaste, oble ili blago uglate. Listovi su tamnozeleni, kopljasti, s nježno sivo pustenastim naličjem. Cvat čine uspravne vršne metlice duge 4–30 cm, a cvjetovi u raznim nijansama ružičaste i vinskocrvene boje mirisni su i privlače velik broj leptira. Upravo mu je ta osobina donijela jedno od narodnih imena – leptirov grm. Podrijetlom je iz Kine, a Davidova budleja jedna je od najotpornijih i najpopularnijih vrsta budleja. Otkrivena je oko 1887. godine i postupno se proširila gotovo po cijeloj Europi. Raste od Sredozemlja na jugu do sjeverne Norveške te od zapadne Španjolske do Bugarske na istoku. Vrsta je zabilježena i na jugu Afrike, u Zambiji, Zimbabveu i Južnoafričkoj Republici. U Sjevernoj Americi raste na istočnoj i zapadnoj obali Kanade i Sjedinjenih Država, gotovo u cijeloj Srednjoj Americi i na sjeveru Južne Amerike. Raste u gotovo svim saveznim državama Australije, na Novom Zelandu i na Havajima, gdje se udomaćila u prirodi. Biljka podnosi širok raspon uvjeta i dobro uspijeva u pojasu od umjerene do suptropske klime. Najbolje uvjete za rast pruža joj sunčan i topao položaj s dovoljno vlažnim, propusnim tlom bogatim kalcijem, primjerice odlagališta građevinskog otpada. Osim toga, ne smeta joj onečišćen zrak. Danas Davidova budleja pripada najomiljenijim vrtnim biljkama i često se sadi zbog nezahtjevnog uzgoja. Uzgojeno je više od devedeset kultivara različitih oblika i boja cvjetova ili listova.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na toplom, sunčanom i prozračnom položaju s dobrom drenažom. Odabire se propusno, ilovasto-pjeskovito do ilovasto tlo s pH približno 6,0–7,5, a dugotrajno prevlaživanje smanjuje vitalnost i zimsku otpornost. Sadnja se provodi od ožujka do listopada. Mladim biljkama u prvoj zimi pogoduje malč oko korijenova vrata i lagana zaštita od promrzavanja tla. U uvjetima kontinentalne Hrvatske navodi se otpornost na mraz oko −20 °C, a na povoljnom mikroklimatskom položaju kratkotrajno i do −23 °C. Rani proljetni mrazevi mogu oštetiti izboje koji tjeraju, no biljka nakon reza obično dobro obraste. Svakog proljeća preporučuje se niski rez na 20–40 cm, čime se potiče snažan prirast i dulje metlice u toj sezoni, a tijekom ljeta pogoduje redovito uklanjanje ocvalih cvatova. Nakon sadnje zalijevanje je redovito, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi sušnija razdoblja - u vrućim ljetima pomaže lagani mineralni malč. Gnojidba je umjerena, jednom u proljeće sporotopivim gnojivom za cvatuće grmove. U posudi uzgoj uspijeva u volumenu od 40 l i više, uz prezimljavanje u zavjetrini uz kuću. Od bolesti i štetnika mjestimično se javljaju lisne uši te crveni pauk tijekom suše, a od gljivičnih bolesti pjegavosti i odumiranje grančica - prevencija je prozračan položaj, tlo koje nije prevlažno i redoviti proljetni rez.

Autor: Nikol | Revizija: 10.12. 2025