Ljetni jorgovan 'Wisteria Lane' Buddleja davidii 'Wisteria Lane'

Detaljan opis proizvoda

Ljetni jorgovan 'Wisteria Lane' - moderan kultivar iz skupine leptirovih grmova, koji je uzgojio Hans A. Hansen u rasadniku Walters Gardens u Michiganu, zaštićen kao oplemenjivačko pravo od 2017. godine. Nastao je iz hibridne populacije B. davidii, a odlikuje se jedinstveno lučnim do povijenim habitusom i visećim metlicama koje oblikom podsjećaju na gliciniju. Grm je listopadan, umjereno brzog rasta, u zrelosti obično visok 1–1,5 m i širok 1–1,5 m. Listovi su nasuprotni, kopljasti, s lica srednje zeleni, a s naličja srebrnasto pustenasti, što u sušnim ljetima smanjuje isparavanje. Cvjetovi su cjevasti, skupljeni u povijene metlice duge oko 20–30 cm, u povoljnim uvjetima i dulje, a boja im je lavandinoljubičasta s toplim narančastim okom. U našim uvjetima redovito cvate od srpnja do rujna, a uz redovito uklanjanje ocvalih metlica cvatnja se nastavlja do prvih hladnih dana. Slatkasti miris i obilje nektara privlače leptire, pčele i bumbare. Primjenjuje se kao soliter i u mješovitim gredicama trajnica u stražnjem planu, gdje dolazi do izražaja lučna silueta. Lijepo se kombinira s ukrasnim travama poput beskoljenke, busike ili kovilja te s ljetnim trajnicama u toplim tonovima, primjerice rudbekijama, mačjom metvicom, kotrljanom ili verbenama. Za uzgoj u posudi pogodan je na većim terasama, gdje donosi dugu ljetnu cvatnju i živost oprašivača.

Ljetni jorgovan je vitak, uspravan grm s rijetko i nepravilno raspoređenim granama koje dosežu visinu od 50 do 500 cm. Mladice, duge i do dva metra, bjelkasto su pustenaste, oble ili blago uglate. Listovi su tamnozeleni, kopljasti, s fino sivo pustenastim naličjem. Cvat čine uspravne vršne metlice duljine 4-30 cm, a cvjetovi u raznim nijansama ružičaste i vinske boje mirisni su i privlače velik broj leptira. Upravo mu je to svojstvo donijelo jedan od narodnih naziva – leptirov grm. Potječe iz Kine i jedna je od najotpornijih i najpopularnijih vrsta roda Buddleja. Otkriven je oko 1887. godine i postupno se proširio gotovo po cijeloj Europi. Raste od Sredozemlja na jugu do sjeverne Norveške te od zapadne Španjolske do Bugarske na istoku. Zabilježen je i na jugu Afrike, u Zambiji, Zimbabveu i Južnoafričkoj Republici. U Sjevernoj Americi raste na istočnoj i zapadnoj obali Kanade i Sjedinjenih Američkih Država, gotovo u cijeloj Srednjoj Americi i na sjeveru Južne Amerike. Raste i u gotovo svim saveznim državama Australije, na Novom Zelandu i na Havajima, gdje se udomaćio u prirodi. Biljka podnosi širok raspon uvjeta i uspijeva u pojasu od umjerenog do suptropskog. Najbolje uvjete za rast pruža sunčano i toplo stanište s dovoljno vlažnim i propusnim tlom bogatim kalcijem, kakva su primjerice odlagališta građevinskog otpada. Ne smeta mu ni onečišćen zrak. Danas je ljetni jorgovan među najomiljenijim vrtnim biljkama i često se sadi zbog nezahtjevnog uzgoja. Uzgojeno je više od devedeset kultivara različitih oblika i boja cvjetova ili listova.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na toplom, sunčanom i prozračnom položaju s dobrom drenažom. Odabire se propusno, ilovasto-pjeskovito do ilovasto tlo s pH otprilike 6,0–7,5, a dugotrajno prevlaživanje smanjuje vitalnost i otpornost na zimu. Sadnja se provodi od ožujka do listopada. Mladim biljkama u prvoj zimi koristi malčiranje korijenova vrata i lagana zaštita od smrzavanja tla. U našim uvjetima navodi se otpornost na mraz oko −20 °C, a u povoljnoj mikroklimi kratkotrajno i do −23 °C. Rani proljetni mrazevi mogu oštetiti izboje koji kreću, no nakon reza biljka obično dobro potjera. Svakog proljeća preporučuje se niski rez na 20–40 cm, čime se potiče snažan prirast i dulje metlice u istoj sezoni, a tijekom ljeta koristi redovito uklanjanje ocvalih cvatova. Nakon sadnje zalijevanje je redovito, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi sušna razdoblja - u vrućim ljetima pomaže lagani mineralni malč. Gnojidba je umjerena, jednom u proljeće sporotopivim gnojivom za cvjetnice grmove. U posudi uspijeva u volumenu od 40 l i više, uz prezimljavanje u zavjetrini uz kuću. Od bolesti i štetnika mjestimično se javljaju lisne uši i u suši crveni pauci, a od gljivičnih bolesti pjegavosti i sušenje grančica - prevencija je prozračan položaj, tlo bez prevlaživanja i redovit proljetni rez.

Autor: Nikol | Revizija: 13.11.2025