Ljetni jorgovan 'White Profusion' Buddleja davidii 'White Profusion'

Detaljan opis proizvoda

Ljetni jorgovan 'White Profusion' - ubraja se među najomiljenije ljetne dominante ukrasnih vrtova. Za svoja izvrsna svojstva i pouzdanost dobio je prestižno priznanje Award of Garden Merit britanskog Kraljevskog hortikulturnog društva (RHS). Riječ je o listopadnom, vrlo bujnom grmu prirodno prozračnog, raširenog habitusa s elegantno povijenim granama. U zrelosti doseže visinu od 2,0 do 3,0 metra i sličnu širinu. Lišće čine nasuprotni kopljasti listovi, s lica mat sivozeleni, a s naličja prekriveni izraženim srebrnastim pustenastim dlačicama. Najveći je ukras ovog kultivara ipak golemi cvat. Od sredine ljeta do dolaska jeseni na vrhovima ovogodišnjih izboja razvijaju se snažne, stožaste metlice duge 30 do 40 cm. Sitni cjevasti cvjetovi blistaju čisto snježnobijelom bojom s jasno vidljivim žutonarančastim okom u ždrijelu. Odlikuju se jakim, medeno slatkim mirisom kojim doslovno privlače stotine leptira, bumbara i pčela. Sadnja se izvrsno uklapa u skupine grmova, u sunčane gredice s trajnicama ili u modernu kombinaciju s ukrasnim travama. Drvenasta biljka uz to je vrlo otporna na brst divljači, a cvjetovi su vrlo cijenjeni za rezanje u ljetne vaze.

Ljetni jorgovan je vitak, uspravan grm rijetko i nepravilno raspoređenih grana koje dosežu visinu od 50 do 500 cm. Mladice, duge i do dva metra, bjelkasto su pustenaste, a mogu biti oble ili blago uglaste. Listovi su tamnozeleni, kopljastog oblika, s fino sivo pustenastim naličjem. Cvat čine uspravne, vršne metlice duge 4-30 cm, a cvjetovi u različitim nijansama ružičaste i vinske boje mirisni su i privlače mnoštvo leptira. Upravo mu je to svojstvo donijelo jedno od narodnih imena – leptirov grm. Potječe iz Kine i jedna je od najotpornijih i najpopularnijih vrsta budleje. Otkriven je oko 1887. godine i postupno se proširio gotovo po cijeloj Europi. Raste od Sredozemlja na jugu do sjeverne Norveške te od zapadne Španjolske do Bugarske na istoku. Vrsta je zabilježena i na jugu Afrike, u Zambiji, Zimbabveu i Južnoafričkoj Republici. U Sjevernoj Americi raste na istočnoj i zapadnoj obali Kanade i Sjedinjenih Država, gotovo u cijeloj Srednjoj Americi te na sjeveru Južne Amerike. Raste i u gotovo svim saveznim državama Australije, na Novom Zelandu i Havajima, gdje se udomaćio u tamošnjoj prirodi. Biljka podnosi širok raspon uvjeta i uspijeva u pojasu od umjerenog do suptropskog. Najbolje uvjete za rast pruža sunčano i toplo stanište s dovoljno vlažnim, propusnim tlom bogatim kalcijem, kakva su primjerice odlagališta građevinskog otpada. Uz to mu ne smeta onečišćen zrak. Danas se ljetni jorgovan ubraja među najomiljenije vrtne biljke i često se sadi zahvaljujući nezahtjevnom uzgoju. Uzgojeno je više od devedeset kultivara različitih oblika i boja cvjetova ili listova.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na toplom, sunčanom i prozračnom položaju s dobrom drenažom. Odabire se propusno, ilovasto-pjeskovito do ilovasto tlo s pH vrijednošću približno 6,0–7,5, a dugotrajno prevlaživanje smanjuje vitalnost i otpornost na zimu. Sadnja se provodi od ožujka do listopada. Mladim biljkama u prvoj zimi godi malčiranje korijenova vrata i lagana zaštita od smrzavanja tla. U uvjetima kontinentalne Hrvatske navodi se otpornost na mraz do oko −20 °C, a u povoljnoj mikroklimi kratkotrajno i do −23 °C. Rani proljetni mrazevi mogu oštetiti izboje koji tjeraju, no biljka nakon reza obično dobro ponovno potjera. Svakog proljeća preporučuje se niski rez na 20–40 cm, čime se potiče snažan prirast i dulje metlice u toj sezoni, a tijekom ljeta korisno je redovito uklanjanje ocvalih cvatova. Nakon sadnje zalijevanje je redovito, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi i suša razdoblja - u vrućim ljetima pomaže lagani mineralni malč. Gnojidba je umjerena, jednom u proljeće sporotopivim gnojivom za cvatuće grmove. U posudi uzgoj uspijeva u volumenu od 40 l i više, uz prezimljavanje u zavjetrini uz kuću. Od bolesti i štetnika ponegdje se pojavljuju lisne uši i grinje u suši, a od gljivičnih bolesti pjegavosti i sušenje grančica - prevencija su prozračan položaj, tlo bez prevlaživanja i redovita proljetna rezidba.

Autor: Nicol | Revizija: 28.08. 2026