Ljetni jorgovan 'Sugar Plum' Buddleja davidii 'Sugar Plum'

Detaljan opis proizvoda

Ljetni jorgovan 'Sugar Plum' - poznat i kao leptirov grm, listopadan je grm nastao oplemenjivanjem usmjerenim na jakost boje i kompaktnost. Kultivar je na tržište uveo britanski uzgajivač Peter Moore i predstavlja značajan pomak u paleti boja ljetnih jorgovana. Habitus biljke je uspravan, s blago povijenim bočnim granama, a visina i širina dosežu približno 1,5 metra. Listovi su kopljasti, nježno pustenasti, s lica tamnozeleni, a s naličja srebrnasti, što stvara suptilan kontrast boja. Od srpnja do rujna biljka na vrhovima izboja razvija guste cvatove u obliku metlice duže od 20 cm. Boja je jedinstvena, zasićeno crvenoljubičasta, sa sitnim narančastim okom u sredini svakog cvjetića. Miris je vrlo jak, sladak i medni te privlači predstavnike reda Lepidoptera (leptire). U vrtnoj kompoziciji odlično se slaže s plavom kariopteris (Caryopteris), žutom grmolikom petoprstom (Potentilla) ili ukrasnim travama. Cvjetovi su prikladni i za rezanje, no u vazi traju kraće nego na grmu.

Ljetni jorgovan vitak je grm uzdignutih grana, koje su rijetko i nepravilno raspoređene, a doseže visinu od 50 do 500 cm. Njegove mladice, duge i do dva metra, bjelkasto su pustenaste, oble ili blago bridaste. Listovi su tamnozeleni, kopljastog oblika, s nježno sivo pustenastim naličjem. Cvatovi su uspravne, vršne metlice duljine 4–30 cm, a cvjetovi u raznim nijansama ružičaste i vinske boje mirisni su i privlače mnoštvo leptira. Upravo mu je ta osobina donijela jedan od narodnih naziva – leptirov grm. Ljetni jorgovan potječe iz Kine i jedna je od najotpornijih i najpopularnijih vrsta roda Buddleja. Otkriven je oko 1887. godine i postupno se proširio gotovo po cijeloj Europi. Raste od Sredozemlja na jugu do sjeverne Norveške te od zapadne Španjolske do Bugarske na istoku. Vrsta je zabilježena i na jugu Afrike, u Zambiji, Zimbabveu i Južnoafričkoj Republici. U Sjevernoj Americi raste na istočnoj i zapadnoj obali Kanade i Sjedinjenih Država, gotovo u cijeloj Srednjoj Americi i na sjeveru Južne Amerike. Raste u gotovo svim saveznim državama Australije, na Novom Zelandu i na Havajima, gdje se udomaćio u tamošnjoj prirodi. Biljka podnosi širok raspon uvjeta i dobro uspijeva u pojasu od umjerenog do suptropskog. Najbolje uvjete za rast pruža joj sunčano i toplo stanište s dovoljno vlažnim i propusnim tlom bogatim kalcijem, kakva su primjerice odlagališta građevinskog otpada. Osim toga ne smeta joj onečišćen zrak. Danas je ljetni jorgovan među najomiljenijim vrtnim biljkama i često se sadi zbog nezahtjevnog uzgoja. Uzgojeno je više od devedeset kultivara različitih oblika i boja cvjetova ili listova.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na toplom, sunčanom i prozračnom položaju s dobrom drenažom. Tlo treba biti propusno, ilovasto-pjeskovito do ilovasto, s pH približno 6,0–7,5, a dugotrajno prevlaživanje smanjuje vitalnost i otpornost na zimu. Sadnja se provodi od ožujka do listopada. Mladim biljkama u prvoj zimi pogoduje malčiranje korijenovog vrata i lagana zaštita od smrzavanja tla. U uvjetima kontinentalne Hrvatske navodi se otpornost na mraz oko −20 °C, a u povoljnoj mikroklimi kratkotrajno i do −23 °C. Rani proljetni mrazevi mogu oštetiti izboje koji tjeraju, no nakon reza biljka obično dobro ponovno potjera. Svakog proljeća preporučuje se nizak rez na 20–40 cm, čime se potiče snažan rast i duže metlice u toj sezoni, a tijekom ljeta pogoduje redovito uklanjanje ocvalih cvatova. Nakon sadnje zalijevanje je redovito, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi sušnija razdoblja - u vrućim ljetima pomaže lagani mineralni malč. Gnojidba je umjerena, jednom u proljeće sporotopivim gnojivom za cvjetnice grmove. U posudi uzgoj uspijeva u volumenu od 40 l i više, uz prezimljavanje u zavjetrini uz kuću. Od bolesti i štetnika ponegdje se pojavljuju lisne uši i grinje (crveni pauk) u suši, a od gljivičnih bolesti pjegavost lista i sušenje grančica - prevencija su prozračan položaj, tlo bez prevlaživanja i redovit proljetni rez.

Autor: Kristýna | Revizija: 28.04. 2026